Nikad više

Pismo Crne Gore Srbiji (poslije razvoda, oko imovine i djece)

Pisao sam pjesme o našoj ljubavi, veličao ono što nas spaja, čeznuo za zajedništvom, sanjao o zajedničkim poduhvatima, slobodi, ravnopravnosti i jedinstvu.

U toj borbi sam otvorio svoj dom, dao svega sebe, po cijenu pogibije i nestanka, sjećaš se one Badnje večeri 1916. Nesebično i naivno stao u tvoju odbranu i zaštitu, rekao u pismima iz bolnice: hej, ne boj se, sve je moje i tvoje, sve ću dati i uraditi za nas.  Nijesam slušao taj nemir u svom srcu, nijesam mario za one koji su me upozoravali na tebe i tvoje proračunato srce. Valjda su sve iznevjerene ljubavi iste. 

Svega me je koštala ta borba za tebe, iscrpljen, ranjen i bolestan pa sam i morao da nadjem spas i utočište, da bih preživio. I onda, desilo se sve čega sam se bojao, ti si draga moja iskoristila trenutak moje slabosti, i okrenula sve moje protiv mene. Vješto si napravila tajne dogovor sa nekim moćnim ljudima da bi sačuvala i obezbjedila svoju poziciju i svoj plan. Pozivala si se na moje riječi ljubavi, vješto lojalne tebi nagradjivala one druge osudila, zastrašila i udarila, da bi sve zauzela, i nazvala svojim imenom. 

To nije bilo jedinstvo, to je bilo prisajedinjenje tebi, pa si prisvojila i sve moje, bez moje volje, sklopivši bračni ugovor u mojem odsustvu. No, nije boljela moja iznevjerana nada i nepravda, niti ovih sto godina samoće, koliko boli što i danas mašeš onim mojim pismima i pjesmama, kao da su ti one alibi za tvoju neodgovornost. 

Pa i sada kada dolazim po svoje, kada više ne želim biti sa tobom, kada samo želim da zaboravim na sve, da povratim i obnavim ognjište pradjedovsko, ti si dovela i moju djecu, i komšije i sudije da se sudiš, prijetiš, pozivaš se na dane moga zanosa i požrtvovanosti, kao da iko može steći pravo na tudjoj žrtvi i ljubavi, a posebno neko ugovoreno doživotno izdržavanje, bolje reći iživljavanje!? 

Šta hoćeš, nije ti bilo dovoljno što smo stekli, nego hoćeš i dalje mene i sve moje da koristiš i svojataš. Kako može biti "mirna državina" i "odrżaj", na iznevjerenoj ljubavi. To nije tvoje pravo, to je samo moja moja dobra volja ili nevolja. 

A ti i djecu okrenula protiv mene, ono što sam ljubav nazivao tvojim imenom, treba da se odriču očevoga. A ti si ona koja se odrekla naše ljubavi, onog dana kada si se odrekla onog koji te je volio, koga je slomio tvoj hladan "kraljevski" zagrljaj, poput stiska bogomoljke koja ubija ljubavnika svoje duše nakon što je zadovolji njene prohtjeve. 

Ti nijesi htjela život samnom, nego život za tebe, zato ne znaš što je istorija na koju se pozivaš u mojim gorskim vijencima, jer ne razumiješ što si mi uradila. Brak je ništavan ako je iz koristi, ko i svaki ugovor bez dobre volje. 

Ne želim više da gledam tvojim očima ni sebe ni Nebo iznad mene, jer vidim ispred sebe cijeli svijet bez tebe. Zbog svega ovoga cijenim sve ono što me razlikuje od tebe. Mogu da ga zamislim i mogu da mu se radujem. Zato ti ne dam pravo da me poričeš pred djecom, da mijenjaju prezime, da nose neke tudje kape i majice, sve samo da bi se svojim odricanjem umirila tvoja nemirna savjest. 

Ne, ako sam i bezglavo postupao, ne marim, sam sam plaćao svoje ljubavi i greške, ali više ne, dosta je, što je bilo bilo je. 

Nikad više.