Kad mi kažu: "Bog je zauzet da bi čuo tvoje molitve, rastrzan je na sve strane, znaš koliko ih takvih kao ti moli.". Rugaju se jer ne znaju za Očevo srce <3
A ja se sjetim jednog istinitog svjedočanstva, kada je na velikoj konferenciji, u sred govora pred prepunom salom, ćerkica predavača upala na vrata, sva usplahirena i uplakana išla kroz cijelu salu, odlučno i bez zazora od tolike mase hrlila prema svome ocu.
On joj je uhvatio pogled i sve je zastalo. Čekao ju je raširenih ruku. Ona je došla do njega, zagrlila ga, i jedva od jecaja rekla kako se njen konj (imali su ergelu) razbolio i da ima temperaturu. On je utješio, rekao joj nekoliko riječi koje je smirilo, sjela je iza na pozornicu, dok je on nastavio i završio svoje izlaganje.
Takvog oca, svi su još sa većom pažnjom saslušali do kraja. Jer njemu i njegovim preporukama, poslije onog što su vidjeli, se moglo vjerovati.
Ali ta slika, ta nepodjeljena uvjerenost ove ćerke koja bez obzira na sve znala da je ona Očev prioritet, da njen Otac, je onaj Dobri Pastir, koji ostavlja 99 ovaca da bi išao da nedje onu jednu, izgubljenu, daje joj sigurnost da ona ima pravo da sve stane zbog nje. Nema molitve i vjere bez "sinovskog pouzdanja", koje zna za Očevo toplo srce koje je uvjek otvoreno da usliši, zaštiti i iscijeli. <3 To je ona vjera koja otvara sva vrata, koja dolazi do prestolja Oca Nebeskog, ište i dobija, traži i nalazi, kuca i otvara joj se! Jer ona je Kći Kralja.
Коментари
Постави коментар