Sjećam se toga dana kada sam sa psom izašao u šetnju, sa dušom prepunom briga i nemira, kako me je Bog podsjetio na jednu posebnu noć prije 10 godina kada me je u molitvi pitao: Što hoćeš da učinim za tebe? Shvatio sam da sve što sam tražio te noći, on mi je dao, a ipak ja i dalje nijesam bio srećan i zahvalan. Postidio sam se, podigao glavu ka nebu, rekao: "Ovo veče ja pitam Tebe, Gospode moj, što hoćeš da ja učinim za Tebe?"
Zaplakao sam, ali sam se i nasmijao ujedno. Nijesam čuo ništa, ali sam mogao da osjetim osmjeh na Njegovom licu. Promjena mog pogleda na život, bila je dovoljna za Njega, pa tako danas osjećam sreću i zahvalnost iako sam možda izgubio neke od onih stvari koje sam mu one noći tražio.
Коментари
Постави коментар