Ovaj spomenik podižem svim onim tekstovima, statusima i izjavama koje sam pisao pa brisao, koje sam pregrizao zubima i prećutao, zgužvao i bacio i koje nikad nijesu ugledale svjetlo dana. Bile su to misli jake, riječi oštre a poruke snažnije od mnogih izrečenih, napisanih i objavljenih, ali su pale u borbi sa sobom samim, sa glupošću, bezobrazlukom i licemjerjem koji ih je okruživao i sa uzaludnošću, besmislom i vremenom koje ih ne prihvata.
To nijesu kukavice bile, nego junaci vrijedni spomenika zato što je za ćutanje i umiranje sebi trebalo više hrabrosti, samopoštovanja i vjere u Boga, nego za stotine ispaljenih riječi koje bi pokušale da objasne, opravdaju ili optuže.
Zato, neka vam je vječan spomen, u tišini će se čuti odjek vaše borbe i pogibije.
Коментари
Постави коментар