Možda starim, ali Bog me vraća u neke moje dječačke snove, vizije i duhovma iskustva i ispunjava ih. Ako sam ih ja potisnuo i zatrpao pod kasnijim naslagama koje je strastvena mladost i stresna zrelost donijela u moj život, kao što po naletom teških kiša rijeke probiju svoja korita i nanesu mulj, granje i smeće.
Držao sam ta snoviđenja za lažna ili maštarije, samo zato što se nijesu ostvarivala. A zapravo nijesam ja imao vjere i hrabrosti da ih živim, jer nijesam nailazio na podršku i razumijevanja. A ti rani uvidi su zapravo bili iskonski, intiutivni i nevini, oslobođeni krutih skupula, normi, vrijednosti i očekivanja koje su mi importovale sredine u kojima sam živio i nametnule svoje snove za moje da im ih ja živim, jer u moje nijesu željeli vjerovati u svome sebičluku i neznanju.
Nekada moraš da odeš da bi se vratio, da ostariš da bi postao napokon dijete, jer dijete nijesi bio, onda kad je trebalo. No starmali bi me zvali.
Voda je najčistija i najbistrija na izvoru, i treba joj se vratiti i na tim mjestima napiti se žive vode da bi se žedna duša napojila i našla svoj dom iz kojeg su ga grubo istgnuli "odrasli".
I zato sad mislim da ovo nije pitanje starosti nego pravog duhivnog zrenja, da postaneš kao dijete sa bi ušao u Carstvo Nebesko.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар