Na osnovu čega prosudjujemo sebe i ljude? Mora da postoji neki reper, neki centar kordinatnog sistema oko koga se sve okreće, da bi na osnovu toga rekli ovo je plus , ovo je minus.
Ne možemo ni druge prosudjivati po sebi i nekom svom limitiranom iskustvu i subjektivnom doživljaju. Kako kad i sami sebe iznova prosudjujemo i mjenjamo se, na osnovu čega da mjerimo sve vrijednosti i ljude? Mora da postoji kalup, matrica, original čovjeka, neki ideal da bi na osnovu njega mogli da sa prosuđujemo svijet oko sebe i nas u njemu.
I zaista, postoji takav čovjek. Ime mu je Isus. Hristos.Sin Čovječiji. Sin Božji. Bogočovjek. Logos. Kroz koga je i zbog koga je sve postalo.
Ako Ga upoznaš moći ćeš da se ravnaš po Njemu i da po Njemu prosudjuješ ljude oko sebe. Ali postoji jedan uslov , moraš upoznati Riječ Božiju. Jer On je ta Riječ. Da sazanaš svaki zarez, svako slovo i smisao (Duh) te Riječi.Onda ćeš znati šta činiti. Zato ako nešto ne razumiješ šta se dešava, hrli na mjesta gdje možeš saznati o Njemu, i osjetiti Njegov Duh i spoznati smisao i svrhu svojega života.
Sve je to tako logično i jednostavno, ali nije baš lako. Blagoslovljeno je.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар