Ljudi su stali. Paralozovali se u nekoj rezignaciji, šta li. Kolotecina. Nikad nezadovoljniji sopstvenom situacijom ali nikad nespremniji da išta novo pokušaju, da to promijene. Motiviši ih, nagovaraj ili zovi ali ne. Neće da se pokrenu, da oplemene svoj život nekim sadržajem, nekim smislom.Za to ne treba ni novaca niti kakvih specijalnih uslova, a potrebno je samo malo dobre volje, vremena i vjere! E to je problem. Ne vjeruju. Ne samo u Boga, nego ni u ljude i u boljitik ne vjeruju, jer ne vjeruju ni u sebe. Oboren duh ko će podići.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар