Ako rješenje crkvenog pitanja u Crnoj Gori ne donese kvalitet više u vjeri, ako naša pravednost ne bude veća od njihove, nego samo riješimo pitanje imovine, priznanja statusa i sl. Bolje da ništa ne radimo, neka ostane kako jeste!
Božija volja i Njegovi naumi za Crmu Goru su daleko viši od naših misli i ambicija. Njegova volja je da svi dođu k poznanja Istine i da se svi spasu, da ni jedan ne pogine nego da ima zivot vječni.
Ako crkveno pitanje bude način da dođe Jevandjelje mira u svaku kuću i na svaki milimetar Crme Gore, onda je to ono na šta smo pozvani.
Zar ne piše "Ištite najprije Carstvo Nebesko, i Njegovu pravednost, a onda će vam se sve nadodati".. I crkve, i manastiri, i imovinsko pitanje i priznanje autokefalnosti i stabilna Država. Sve. Samo kad napravimo jasne prioritete, prvo Bog pa sve ostalo!
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар