Razmišljam, kako se nekad podigne zlo na nas da bi nadvladali još veće zlo u sebi. Vjerujem da je duhovni princi sakriven u jednom istintom svjedočanstvu koju sam čuo od kolege. Čovjek se izliječio od raka koji je krenuo da ga izjeda kada se razbolio od boginja. Desilo mu se da na svu muku bolesti raka, da mu se djeca razbole od boginja, i prenesu ih na njega na onako oslabljen imunitet a i nije ih preležao kao mali. Bilo je bas gadno, skoro mjesec dana su ga boginje skoro pokosile. ali uspio je da se oporavi. A na svo čudo, na prvon pregledu su konstatovali da ni raka vise nije bilo. Objašnjenje je da se boginje isprovocirale i podigle njegov imuni sistem i da se organizam izborio i sa jednom i sa drugom bolesti.
Zato kažem da trebamo drugačije gledati na negativne stvari koje nam se dešavaju, kad ni jedno zlo ne ide samo. Jer samo zlo ima tendenciju samounistenja i često bude okidač naseg ustajanja i podizanja vjere (tog duhovnog imuniteta). Pa tako, kao nemali broj puta u našoj istiriji, da neko zlo dodje sa strane da bi se ljudi vratili vjeri i suocili i nadvladali ono zlo u sebi, tu rak ranu koja izjeda nase duhovno biće naroda.
"Jer Gospod sve izvodi na dobro onima koji Ga ljube i koji na Njega cekaju".
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар