Mislim da je strah od nerazumijevanja i odbačenosti bio razlog što uvjek kad bih govorio htio sam sve da kažem, da objasnim, da obije strane predočim. Da donesem ne samo svoj stav, nego i korijen svojih dilema , svojih motiva, svojih sumnji ili unutrasnjih borbi. A ljudi su znali na pola da prestanu da slušaju i desavalo bi se upravo ono cega sam se pribojavao. To tek nikad nijesu mogli da razumiju i da prihvate. Jer njihova duša nikad nije imala takvih "problema", takvih etickih borbi ili dilema. No sad vise nije ni vazno. Sad više nemam dilema, ostajem uz one koji su me slušali i razumjeli do kraja.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар