Društvene reforme počivaju na multidisciplinarnoj i koordinisanoj akciji večeg broja druš.subjekata. Sav uspijeh zavisi od jedinstva, povjerenja i nekalkulantskog pregalaštva svih. Ako od 12 tih činilaca samo 2 vuku i guraju neku ideju a njih 10 se prave blesavi, boje se, foliraju i sabotiraju nema napretka. Kao u Bibliji, cio narod ostaje u pustinji i ne ulazi u Obećanu zemlju zbog ovakve opstrukcije i nevjere.
Ali ono što je jos bjednije ta opstrukcija kompronituje samu ideju i onu jadnu dvojicu koji su je nestedimice i svim silama gurali, bezupjesno, pa kazu: "Evo probali su, pa šta se desilo, vidiš da nije to to".
Ta kompromitacija je možda i najveća tragedija jer poštene ljude baca u očaj, obeshrabruje sve one koji su sa pravom vjerovali u ispravnost promjena u određenoj oblasti.
Jer nije sporna ideja, nego vaša nespremnost i nepostenje da se zajedno svi za nju borimo, svako sa svojih pozicija, svako u mjeri svojih mogućnosti i odgovornosti. Sve je oduvjek bilo ispravno ali se čekalo na nas.
U Bibliji čitamo da je cijela generacija morala umrijeti u pustinji, ali je Gospod odrzao onu dvojicu u punoj snazi. Oni su uveli narod u obećanu zemlju, poslije 40 godina.
U pamet se Crnogorci, ne folirajmo se, ne bojmo se, svojim nečinjenjem se sabotirajte i ne kompromitujte plemenite reforme i subjekte koji se reude, ostavljeni i osramoćeni biju bitku već 25 godina u rjesavanju crkvenog pitanja. Nije sporna ideja niti njihova nesposobnost nego se neće desiti ništa dok se svi ne uključe. Ili će On podići nekog drugog , neki novi narastaj, koji će to sprovesti bez vas i nas.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар