Veliki je blagoslov kad za života doživiš zadovoljenje pravde i kada daš slavu Bogu za to. To je super, jer biće nekih ljudi kojima će to biti svjedočanstvo da je živ tvoj Bog.
Međutim, pravo svjedočanstvo vjere će biti tek kada ljudi vide nepravdu nad tobom a na tvojim ustima i dalje iste riječi hvale i pjesme slave Bogu. U tvojim ranama će se ukazati rane Hristove, u tvojim slabostima Njegova izobilna sila a tvoje rijeći postati slatke kao med da se mogu gutati.
Tek kad vide da nemaš nikakvog interesa, da čekaš jedno drugo, vječno Carstvo i Njegovu pravdu i da zbog svoje vjere samo trpiš štetu i nevolju, tek tada počeće da ti vjeruju, ukazati povjerenje onome što ispovjedaš.
Zato, dozvoli da ti se učini nepravda, ne koprcaj se i ne učini sve što te zapane, što reče jedan moj prijatelj i dat ćeš prostora Bogu da se pokaže u tvojem zivotu, da zasija Njegova slava nad tvojim životom. To će imati mnogo veću vrijednost nego samo pravda na koju si se pozivao.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар