Postoji iscjeljujuća moć slobode, međutim taj proces umije da bude zastrašujuć i kontroverzan. Tamo gdje je bolesno tijelo, sloboda mu dodje kao kakav skalpel, kojim kreneš na gnojni čir.
Najprije bukne sve, krene da izlazi krv i gnoj. Mnogi u toj fazi pohule na slobodu, okrenu glavu od odvratnosti i vrate se nazad. Govore o ljepoti neslobode, pričajući i ruznim stvarima koje su dozivjeli..
Medjutim, ko istraje, prođe tu tragediju i ponor slobode, doživi poricanja i odbacivanja, ulazi u narednu fazu čisćenja rane i zarastanja. I onda poslije jednog vremena zivota u slobodi, spadne i posljednja kora i krasta starih rana. I gle, ispod korice rasla je mlada i zdrava koža. Sve je dobilo jednu novu ljepotu i kvalitet. Jedva se po neki ožiljak spazi, da svjedoči kako je Bog oslobodio i iscjelio svoj narod.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар