Kao mladi vjernik hvalio se čudima Bozijim i uspjesima, svjedočio o pravedosti i pokazivao znanje svetih knjiga. Ljudi su u najboljem slučaju mogli vidjeti mene i neke moje sposobnosti ali ih to nije motivisalo u vjeri. Kao prokušani vjernik, shvativši dubinu sopstvene nemoći i neznanja, jedino sam se mogao hvaliti svojim slabostima i silom Božoj koja se po Milosti očitovala u njima kroz različite situacije.
Tek sada ljudi su mogli da vide vaskrslog Hrista, a ne Lava, da osjete Njegovu Milost i Ljubav prema grješniku... Tek sada u našim nemoćima na našem "smrtnom tijelu ukazuju se rane Hristove", i to čini razliku u našem svjedočenju. Tek sad mogu da kažu Slava Bogu, ja želim tog tvog Boga, i hoću da Mu predam ovaj moj život i sve moje slabosti jer ničim nijesam gori od tebe. Jer dovde sam posrtao sam i padao kao ti, a o ovoga mjesta želim da pokušam sa Njim, da živim zivot i da bijem bitke u Njegovoj a ne svojoj snazi.
Da kazem onu "Gospode Isuse Hriste, budi moj Bog i moj spasitelj! Amin."
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар