Percepcija

Saradjivajuci sa nekim stranim konsultantima dok sam radio u Vladi, objašnjavali su mi  fenomen "percepcije". U politici (a tako i ostalim oblastima javnog djelovanja, pa i vjeri) nije važno kakvo je stvarno stanje nego kakva je percepcija stanovništva te stvarnosti. Tako čuveni Transparency International u svom Globalnom izvještaju  mjeri Index percepcije korupcije,  a kakvo je stvarno stanje to je već pitanje. Mjeri se samo percepcija!
Navešću glup primjer, ako neko ode na sud i realno izgubi spor, a advokati koji ga pelješe mu pričaju kako je on apsolutno imao pravo da trazi to sto je trazio ili ga neznaveni drugari tapšu po ramenu i ohrabruju, on gubitak spora odmah objašnjava korupcijom... A je li ili nije bilo korupcije, koga više briga. Sve i da se ubjeđuješ i dokazuješ ne pomaže.
No, sve ovo navodim jer razmisljam kako ljudi u CG gledaju na duhovno stanje i o realnim posljedicama svega toga. Za ovaj fenom nije samo bitan odnos realnog stanja i percepcije, nego i percepcije i motivacije. Ljudi vide ono što žele da vide i čuju ono sto žele da čuju. Pa se sve svodi da ovim svijetom upravljaju interesi, pa makar se to odnosilo na crkvu, oni motivišu ljude da stvaraju odredjena očekivanja i drugačije standarde, i spram toga percipiraju stvari i kvalifikuju probleme. I onda više nije bitno što je istina i realno stanje, nego da li su iznevjerena moja očekivanja. Na onoj mapi najsrecnijih zemalja na svijetu ljudi u su najsrecniji mislim u Kostariki, Ekvadoru i sl, mnogo više nego u nekim bogatim zemljama za koje mi mislimo. Ko hoće da vlada našom "srećom" , ne mora nužno da poboljšava realno stanje, dovoljno je da promjeni percepciju tog stanja, da stavi u izgled neku korist ali istovremeno da širi strah, negativne vijesti ili prijetnje i time smanjuje očekivanja. Tako ćemo shvatiti zašto neke crkve kriju šta Biblija govori o nama i šta su standardi koje Bog očekuje, koke je naše naslijedje, da se običan narod ne bi osvijestio, da mu ne bi narasla očekivanja prema onima koji ga vode i sagledala realno jadna slika naše duhovne zbilje. Zato je važno organizovati malo okupljanja, zapaljivih rodoljubivih govora, malo dihvalifikacija za naše neprijatelje, onda dobre muzike pića i meze da se ljudi opuste. I eto ključa za sreću. Mnogi će mirne savjesti zadovoljni svojom bogougodnošću napustiti skup. Manjak znanja višak samopouzdanja.  Eto porastao je Index percpecije. 
A onoga koji bude došao da im kaže istinu, njega će naravno, kao što su i najpravednijeg čovjeka koji je hodao zemljom, razapeti na krst. Zar si došao prije vremena da nas mučiš.