Jednostavno je, Božja volja, kao našega Tvorca, je da nas ništa ne kontroliše, da ne gospodari našom dušom tj našom voljom, emocijama i mislima! NISTA I NIKO!
Ni đavo, ni potrebe, ni ambicije, ni strasti, ni novci, ni hrana, ni piće, nikakvi medikameniti, psihogene supstance.. a naročito ne ljudi. Naša duša treba da se oslobodi, da samo Njemu pripadne. On želi da nas ohrabri i rehabilituje, da povrati naše ljudsko dostojastvo, da budemo ljudi podignute čela, nepomućenog mira i čiste savjesti ..
Jer Božji čovjek, je slobodan čovjek od svega i svakoga, a rob je jedino svoje savjesti, razuma i ljubavi.
Ako se na to odlučimo, Bog će se boriti za nas, dati nam snage, volje i vjere da kažemo NE i da se odupremo svakoj sili koja želi da zagospodari našom dušom.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар