четвртак, 29. јун 2017.

Svako ima nèšto što nena

Svako je jedinstven, osoben i neponovljiv. Mozemo li zamisliti, kolika je žalost Stvoritelja, kada se takav unikat odriče sebe i svog identiteta, da bi imitirao i saobrazavao se sa nekim drugim. Kakvo razocarenje i kakva hula na Boga!
A opet laž je da taj neko to čini zbog zajedništva, jer samo naše osobenosti i naše različitosti nas motivišu na susrete i razmjene.
Jer svako ima nešto što nema! I svako želi to što nema. Ali najprije mora da bude ono što jeste.
I u tome je sva ljepota a ne tragedija univerzuma. Samo naša individualnost i jedinstven karakter, postaje savrsena puzla u čudesnoj i vanvremenskoj harmoniji stvorenja. Gospod kao Veliki Majstor, probira idealne oblike kamena i utiskuje u duhovnu gradjevinu, u Hram Gospodnji, svakog jednog od nas, koji Mu se u vjeri predaje, i koji ostaje vjeran sebi i onome što je On porodio u njemu. Gospod sa takvina želi da ima zajedništvo u vijeki vjekova! Amin