Svako je jedinstven, osoben i neponovljiv. Mozemo li zamisliti, kolika je žalost Stvoritelja, kada se takav unikat odriče sebe i svog identiteta, da bi imitirao i saobrazavao se sa nekim drugim. Kakvo razocarenje i kakva hula na Boga!
A opet laž je da taj neko to čini zbog zajedništva, jer samo naše osobenosti i naše različitosti nas motivišu na susrete i razmjene.
Jer svako ima nešto što nema! I svako želi to što nema. Ali najprije mora da bude ono što jeste.
I u tome je sva ljepota a ne tragedija univerzuma. Samo naša individualnost i jedinstven karakter, postaje savrsena puzla u čudesnoj i vanvremenskoj harmoniji stvorenja. Gospod kao Veliki Majstor, probira idealne oblike kamena i utiskuje u duhovnu gradjevinu, u Hram Gospodnji, svakog jednog od nas, koji Mu se u vjeri predaje, i koji ostaje vjeran sebi i onome što je On porodio u njemu. Gospod sa takvina želi da ima zajedništvo u vijeki vjekova! Amin
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар