Samoljublje je korijen svakog idolopoklonstva. Egoisti Bog ne može da pomogne ili da mu progovori i dovede ga do pokajanja, ozdravljenja i spasenja. Jer i kada Bog pokuša da samoljupcu objavi neku veliku istinu o grijehu, nepravdi i sebičluku, ovaj to doživljava kao snažnu "proročku" objavu protiv nevaljalog svijeta koji je "nepravedan" prema njemu. Pa osokoljen naprasnom istinom pun 'svetog gnjeva" raspaljuje zapaljive osude po svojim bližnjima i njihovoj sebičnosti i nepravdi koju mu čine, dijeli moralne pridike, propovjeda i dijeli savjete. Trajno zaslijepljen samoljubljem ne vidi da je ta riječ prvenstcrno za njega, ostaje daleko od pokajanja, individualnog preobražaja i razvoja.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар