Kada bi neko obezbijedio izobilne količine hrane da svi ljudi znaju da mogu da jedu koliko god žele i šta god zele, vjerujem da bi se drastično smanjila potrošnja hrane i broj predebelih ljudi.
Ne izobilje, nego strah od oskudice ljude motiviše na neumjerenost i razna iživljavanja. Ne vjerujem da su Adam i Eva imali po 150 kilograma, zato sto su imali izobilje. Sve se ovo može primjeniti i na sve druge oblasti apetita i strasti. Problem je u glavi, u raznim strahovima od oskudice, odbacenosti, samoće ili smrti, to stvara pakao na zemlji. Čovjek koji se ispuni Bogom, koji shvati da samo u Njemu ima izibilje, da je On odgovor na svaku njegovu potrebu i da ne oskudjeva ni u čemu, može da uđe u ovaj život slobode, život bez grča, borbi, frustracija, laktanja, otimačina i svakojakih drugih pakosti i sebičluka, koje stvaraju lažnu oskudicu i patnje za ostatak svijeta. Najvjerovatnije da bi vladali ljudima.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар