Volim to jedno naročito vrijeme
U zimu
Kada sa sjevera iznenada i bez najave
jutrom se spusti snijeg
do kučkih i piperskih strana
Pa zabjele obronci svih planina oko Podgorice
kao da je grad na oblacima
Tada onaj stasiti i zgodni Garač
podigne svoju novu bijelu kapu
i doziva nekog
preko Rumije i Lovćena daleko
put Jadrana
kao što mornar na rivi
maše svojoj ladji za ukcaj..
Tada se nešto čudesno pokrene u vazduhu
neko stujanje
neka svježina i oštrina
a ipak blaga, čista i mirisna
koliko uopste zima može zamirisati
a može
To strujanje bih nazvao zimski maesrtral
na čijim krilima dolete sa juga
te predivne , bijele ptice
velikih krila
gracioznog leta
a komičnog pacijeg hoda.
Pa to su nam ponovo
stigli galebovi
Ukras usred zime
za koji samo Podgorica zna.
Krije tu tajnu privlačenja
za koju drugi slični joj gradovi na kontinentu ne znaju
dok im tamne oblake mrse jata crnih ptica,
svraka i gavranova.
Podgorica se i ove zime
umila u bistroj Morači i Ribnici,
osvjezila dahom sjevernog leda
i namirisala aromama južnog mora.
Na glavu joj poput krune
sletjela jata galebova
kao niska bijelih i plavetno sivih
bisera..
Ucinili je izuzetnom i posebnom
Princezom.
Коментари
Постави коментар