Često ljudi misle da pretjerujemo kad pričamo o zivotnim borbama, o
protivnicima, neprijateljima ili oponentima, kako ih je mnogo i kako je prljava borba. A jutros procitah dio poslanice Korincanima , sv. apostola Pavla, koja o tome govori i veoma se ohrabih: "Otvorise mi se velika i za rad povoljna vrata, ali je protivnika mnogo."
Razmisljam kako je to cudesno ali i paradoksalno otkovenje ovog istinskog Bozjeg sluge, koji ima taj pogled i prorocki uvid, pa sagledava sjajne mogucnosti za djelovanje ali istovremeno i mnostvo neprijatelja.
Rekao bi nevjest covjek, kakve su to povoljnosti kad je tolika opozicija? O cemu govoris?
Ne razumiju ili navodno tvrde da nemaju tih problema, oni koji nikad nijesu ucinili korak vise i bili blizu blagoslova i velikih prilika. Ti ljudi zive u "mirnim" ustajalim rukavcima zivota davno pobjegli od svake konfliktne situacije i borbe, ne razumiju sta govorimo i kako je presudno vazno ali i opasno jednom jelenu prići izvorima pitke vode. Tamo na izboristima skupljaju se vukovi i sakali, brane svoja pojilista i vrebaju žrtve. Samo onaj koji zazeli ciste vode one koja dusu krijepi taj zna za prave stvari i razumije da mjestima gdje je veliko bogastvo, uzicaj i moć tesko je pristupiti, da je tamo sve pitanje zivota i smrti.
Gospod nas hrabri rijecima "Saljem vas kao ovce medju vukove. Ali ne brinite, ja sam sa vama. Pastir Dobri , koji polaže život i čuva svoje stado." Sta mislite kako je ovcicama medju vukovima? Ja mislim da im se ledi krv u zilama, i sve djeluje kao da će ih u treptaju oka proždreti. Ali iz nekog razloga, ne biva tako. Samo ako se.odvazimo i predamo svoje zivote u Gospodnje ruke, mozemo krenuti na ona ta izvorista ovoga svijeta, mozemo prepoznati sjajne prilike i velike mogucnosti i zadobiti ih, uprkos snaznom protivljenju. Jer to je nase nasljedstvo. Uzmimo ga.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар