понедељак, 16. јануар 2017.

Velika vrata

Često ljudi misle da pretjerujemo kad pričamo o zivotnim borbama, o
protivnicima, neprijateljima ili oponentima, kako ih je mnogo i kako je prljava borba. A jutros procitah dio poslanice Korincanima , sv. apostola Pavla, koja o tome govori i veoma se ohrabih: "Otvorise mi se velika i za rad povoljna vrata, ali je protivnika mnogo."
Razmisljam kako je to cudesno ali i paradoksalno otkovenje ovog istinskog Bozjeg sluge, koji ima taj pogled i prorocki uvid, pa sagledava sjajne mogucnosti za djelovanje ali istovremeno i mnostvo neprijatelja.
Rekao bi nevjest covjek, kakve su to povoljnosti kad je tolika opozicija? O cemu govoris?
Ne razumiju ili navodno tvrde da nemaju tih problema, oni koji nikad nijesu ucinili korak vise i bili blizu blagoslova i velikih prilika. Ti ljudi zive u "mirnim" ustajalim rukavcima zivota davno pobjegli od svake konfliktne situacije i borbe, ne razumiju sta govorimo i kako je presudno vazno ali i opasno jednom jelenu prići izvorima pitke vode. Tamo na izboristima skupljaju se vukovi i sakali, brane svoja pojilista i vrebaju žrtve. Samo onaj koji zazeli ciste vode one koja dusu krijepi taj zna za prave stvari i razumije da mjestima gdje je veliko bogastvo, uzicaj i moć tesko je pristupiti, da je tamo sve pitanje zivota i smrti.
Gospod nas hrabri rijecima "Saljem vas kao ovce medju vukove. Ali ne brinite, ja sam sa vama. Pastir Dobri , koji polaže život i čuva svoje stado." Sta mislite kako je ovcicama medju vukovima? Ja mislim da im se ledi krv u zilama, i sve djeluje kao da će ih u treptaju oka proždreti. Ali iz nekog razloga, ne biva tako. Samo ako se.odvazimo i predamo svoje zivote u Gospodnje ruke, mozemo krenuti na ona ta izvorista ovoga svijeta, mozemo prepoznati sjajne prilike i velike mogucnosti i zadobiti ih, uprkos snaznom protivljenju. Jer to je nase nasljedstvo. Uzmimo ga.