Impresionira do koje mjere se ljudi povode za simbolima, narocito ideoloskim i vjerskim. Bog nam daje svu raskoš boja (pogledajte rep pauna) a mi se djelimo po pojedinim bojama, crvenim, bijelim, zelenim ili crnim. Dao nam je po pet prsta na svaku ruku a mi se dijelimo da li ga neko slavi sa jednim, tri ili cetiri. Preziremo neke ljude koje je On stvorio na sliku svoju, a klanjamo se slikama i koječemu što smo mi stvorili, navodno na Njegovu sliku. Takvi ljube vise neke ritauale i prave idolima neke umrle ljudi, nego sto vole i postuju zivoga Boga. I da bude paradoks veci, a o tome su prorokovali apostoli, upravo takvi, tjelesni vjernici, progonie duhovne i to sve navodno u ime Bozje. Takvi koji su sve pretvorili u performans za gledaliste a na sebi nista ne mijenjaju, samozadovljno i umirujuce realizuju svoje rituale , misleci da time zadovoljavaju Boga i da su dobri vjernici, dok osudjuju, mrze i nipodastavaju poklonike drugih boja, brojeva i slova. Ne shvataju da su postali zarobljenici i sljedbenici odredjenih elita koje su smisljeno stvorili te simbole i prakse, dale im neki nadnaravni značaj kako bi ih odvojili za sebe, drzali u torove zarad njihovih "visih" interesa. Najveca tragedija je sto stradaju oni drugi, iskreni bogotrazitelji koji odbaceni od te mase "vjernika", iskreno preispituju sebe, svoje postupke. Pate jer ne sagledavaju kakav je u njima to problem kakva je to njihova krivica jer ne mogu da se uklope u ove vecinske matrice koje ne traze Istinu niti znaju za Boga , vec samo biraju strane.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар