Mnogi ljudi se "pale" na mehanizme tkz obrnute psihologije. Misle da pruzaju otpor izopačenom svijetu i njegovim zavjerama, svim impulsima i zahtjevima koje dolaze iz njihove okoline, kako su zbog toga mudri, samostalni i slobodoumni.
A upravo oni postaju vrlo laka meta majstora manipulacije, jer cine tacno ono sto im se neposredno i navodno zabranjuje ili uskraćuje. Vole da krse tabue i "lazne norme" ponasanja koje su upravo i stvorene kao mamci za ove "kontraše".
Naročito su to ljudi koji su zbog nekih razocarenja ili povreda izgubili povjerenje u ljude u svijet, pa ne slusaju ni najdobronamjerniji savjet ili preporuku. Idu dotle da ne vjeruju ni sebi, pa uvjek imaju snazne unutrasnje borbe, prisilne misli i osjećanja, upravo ona koja pokusavaju da kontrolisu i potiskuju. Pa gube sopstveni identitet i kompas, jer uvjek stoji pitanje da li su oni ti sto kontrolisu ili ono sto kontrolisu.
A da ne pricamo o nevjeri u Boga i Njegove zapovjesti. Kako ovi jadni ljudi, zbog istih mehanizama psiholoskog otpora postaju upleteni u jedan citav lavirint sumnji, "amtriprotivni" i onome sto je za njihovo dobro. Negdje podsvjesno misle da svojim protivljenjem potvrdjuju svoju egzistenciju. Hvale se kako imaju svoj stav i principe, tjese se kako su svoji i na svome, slobodni i nezavisni.
Medjutim, desava se samo da propustaju ljepotu i spontanost zivota. Nepojmljivo im je da se kao dijete pustaju niz vodopade zivota da ih nosi. Ili kako je nekad samo dovoljno okrenuti i napuniti jedra istocnim vjetrom da bi se lagano ispovilo na neka nova mora u nove luke.
Izmice im u njihovoj samoobmani, onaj zivot u povjerenju u Boga i ljude koji vas vole, kako ne moras sve kontrolisati, i sve samo svojim snagama ciniti. Ne moras jesti onaj prokleti hljeb u znoju lica svojega. Ovi ljudi, reci ce da su slobodni, ali u svojoj hronicnoj nevjeri i teorijama zavjere postali su robovi "slobode" i naivne marionete velikih majstora manipulacije koji su o pocetka racunali na njihovo NE i tako precutno rekli DA udici koja je bačena, da bi ih zarobila... Njima ne mozes pomoci, jer ce ujesti ruku koja ih hrani i udaviti svojega spasioca..
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар