Život nije fudbalska utakmica. Postoje odnosi koji prevazilaze svako poimanje takmicenja i igre na pobjedu.
Zato i kada gubim ja ne mijenjam tim. Jer nema u životu pobjednika ili poraženih sve dok i jedan tvoj je na podu i nema tog cilja kojega je vrijedno protrčati dok svi tvoji ne prodju crtu. Tek tada možeš biti spreman ponijeti vjenac i reći bilo je vrijedno, pobjedio sam jer sam sacuvao ono sto je bilo moje. Bez njih ne zelim na tron i zlatne medalje.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар