среда, 18. јануар 2017.

Na smetlištima ovoga svijeta

Tražimo dobre ljude, iskrene prijatelje,prave ljubavi, životne saputnike i ne nalazimo. I od toga pravimo žalopoljke i cijele filozofije kako nema više dobrih ljudi. A može biti da u svojoj lakovjernosti tražimo na pogrešnim i uvjek istim mjestima. Kao u onoj Markesovoj knjizi Sto godina samoće, kad je jedino ona slijepa baba ,od sto godina, znala da pronadje izgubljene predmete u kući. Jer svi ostali su ih tražili na uobičajenim mjestima, a ona je osluškivala kretanja i pazila kada bi koji ukućanin izašao iz uobičajene rutine kretanja, obično bi na tim mjestima se nalazili traženi predmeti. Jer ljudi uvjek idu i vraćaju putevima koji su im poznati i takvih se jedino sjećaju.

Jutros shvatih da ne tražimo na mjestima gdje ih obično Gospod traži i gdje je, mnoge od nas, i pronašao. Na smetlištima ovoga svijeta. Ja kad zamišljam andjele Gospodnje, ja ih zamišljam kao ovog starca pored kontejnera (slika) koji ide za onim što je ovaj svijet odbacio i prezreo i tu traži imali nešto vrjedno. Gospod je izabrao ono posljednje, slabašno i malo, da na tome pokaže svoju veličanstvenu silu i premudrost, da posrami prvake i slinike ovoga svijeta. Ta svi shvata da je On na djelu.



Zato prijatelju možda tražiš na pogrešnim mjestima, krenuo si po vrijedne stvari na uzvišicama ovoga svijeta, koja si vjerovatno mnogo puta obilazio. Tamo vjerovatno neces naci ono sto ti srcu treba i što je Božja volja za tvoj život. Pokusaj da promjenis pravac kretanja, pokusaj da kao andjelo Bozji , zadjes na mjesta koja ne pohodi ovaj svijet u svojoj rutini, zamadjijanih ociju i zaslijepljenog uma. Prevazici ponos i malogradjanske komplekse i počni da prebiras medju stvarima i mjestima koje je ljudi zaobilaze, koje preziru i kojima se podsmjehuje većina. Na tim smetlištima svijeta pronaći ćeš izgubljeno, ostavljeno i przereno, oko toga nećeš morati da se otimaš i biješ sa silnicima , a to će biti kao onaj grumen zlata u blatu, koji dovoljno samo malo oprati i očistiti , i pokazaće se blistava sjaj unutrašnjosti koja se nije okaljala smetlištem i blatom, naprotiv.


Po motivu Polanica Korincanima.4.13,14 "...postasmo kao smetlište svijeta, svima smeće do danas.Ne pišem ovo da vas posramim, nego vas poučavam kao svoju milu djecu.".