U borilačkim vjestinama ima jedan zahvat koji otprilke izgleda ovako: kada protivnik krene u napad da udara rukom (a moze i nogom) ti umjesto da pokusaš sa blokadom, samo zadnjom nogom se pomjeris u stranu, tijelo izmakneš da udarac prodje pored tebe a rukom ga hvataš za podlakticu(potkoljenicu ako je noga) ruke kojom te napada i samo mu produžiš kretanje.. Kao da mu još dodaš snage na udarac. Nije potreban nikakav napor, doboljno je samo par santimetara da produžis udarac , i dešava se tako jednostavno izbacivanje iz ravnoteže protivnika, da on postaje laka meta za savladati..
Isto važi za verbalne borbe i retoricke vjestine. Kada vas neko napadne, umjesto da se branite i iznosite suprotne argumente, često moze biti efikasan nacin da teze i "argumente" kojim vas opanjkavaju, da još nesto nadodate i izvedete tezu do kraja, do besmisla. Može biti doboljno da protivnika izbacite iz ravnoteže i da ga savladate , jer nije očekivao da se necete braniti...
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар