Dosta se govori o ekonomskoj nezavisnosti kao uslovu licne slobode (mada se moze primjeniti i na drzavu).. Medjutim, u tome kako doci do nje, razlikuju se sve filozofije ? Tesko da cete po pravilima ovoga svijeta doci do nezavisnosti. Misle mnogi da ce laktanjem, sponzorisanjem, poltronstvom ili beskrupuloznom borbom doci do novca ili polozaja, sve pod izgovorom pred sopstvenom savješću - sto ću drugo, kada se domognem novca i sigurnosti (udajom npr.) ili položaja tada cu da budem nezavisan ili moralan. Kakav faul! Tek tada shvate koliko su zarobljeni da se mozda nikad ne izvuku. Jedini stvarni put ka slobodi i nezavisnosti počinje danas i to ASKEZOM. Kontrolisati svoje apetite, svoditi svoje potrebe prema realnim materijalnim mogucnosti, i ne praviti kompromise sa svojom savjescu i licnim integritetom. A za takav zivot i askezu vam je potreban Bog tj duhovna snaga. To je jedini put ka nezavisnosti i licnoj slobodi.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар