Пређи на главни садржај

Sava Nemanjić je u svom Zakonopravilu priznavao prevlast rimskih papa


U ovom čudnom vremenu, kada se pojedini crkveni velikodostojnici uključuju u pojedine političke kampanje, kada se stavljaju razne ideološke zabrane, pa se pripadanje jednoj vjeroispovjesti, stavlja u politički kontekst evroatlanskih integracija, tačnije antinatovske, a od skoro i antievropske ili proruske kampanje, treba znati jednu važnu istorijsku činjenicu : Sava Nemanjić, pod čijim imenom nastupaju pomenute strukture, u svom Zakonopravilu je preuzimao određene zapadnohriščankse kanone i i priznavao prvenstvo rimskim biskupima i papama.

Svakako, većina istoričara, sa pravom, u prvi plan ističu značaj Savinog Zakonopravila za srednjovjekovnu Rašku, ali i za Bugarsku i Rusiju, naročito zbog njegove teroije simfonije koju je doslijedno pretočio u zakone. Naime, za razliku od bugarske i ruske crkve, u svoj Nomokanon Sava nije uključio niti jedan rad iz kanonskih vizantijskih izvora koji su u to vrijeme priznavali ili favorizovali unitarnu vizantijsku ideologiju cezaropapizma odnosno teoriju istočnog papizma. Time je Sava odlučno stao na teren diarhičke teorije simfonije između države i crkve. Međutim, ta ista većina istoričara (iz jasnih političkih razloga) u zasjenak baca sve one djelove Krmčije , koji prećutno ili eksplicitno priznaju prvenstvo rimskih papa na našim prostorima.

Naime, u zborniku crkvenih zakona, koje je Sava duži niz godina priređivao, mnogo prije njegovog proglašenja za episkopa, u manastiru Hilandar (1219. godine), navodi sljedeće: „Da Sv. Apostolskoj stolici rimskoj pripada pravo nadzora u svim zemljama i gradovima nekadašnjeg Ilirika“.I u Hilandarskom tipiku, Sava je ostao dosljedan. U tome su ga slijedili i vladari iz dinastije Nemanjića, svi prije cara Dušana. Naročito njegov brat Stefan Prvovjenčani koji je i dobio krunu od rimskog pape. Za takav stav Nemanjića ima više razloga, ali to bi bila posebna tema...

Sergie Troicki, jedan od protagonista svetosavske ideologije, u svojoj studiji o Krmčiji ipak korektno prepoznaje niz strogih intervencija Save prilikom preuzimanja nekih poznatih kanonskih dijela, gdje on konskeventno izbacuje u nizu čllanova sve one odredbe koje bi išle u korist istočnog papizma...Ali ono što, takođe, možemo vidjeti da sa druge strane, autor, kada preuzima recimo osnovni tekst Aristinovog sinopsisa ili poslanicu episkopa Petra Antiohijskog i Lava Bugarskog protiv Latina, u kojem je pisalo da prvenstvo nikad nije pripadalo rimskom papi... Upravo taj dio Sava izostavlja, a u Krmčiju unosi ostatak ovih kanonskih djela.Takođe, u kanonskom dijelu su navedeni kanoni Vaseljenskog sabora (II,3; IV, 28;VI,36) koji expessis verbis dodjeluju carigradskom patrijarhu ne prvo, nego drugo mjesto, poslije rimskog pape, kao i niz odredaba Kartagenskog sabora koje su na istom fonu...

Tako, ne samo po onom sto piše nego i po onom sto preskače, jasno je da Sava nije osporavao prvenstvo rimskim biskupima, naročito nije to prvenstvo davao Carigradu, iako je poznato je je to period nakon šizme 1054. godine.Sava zastupao ravnopravnost pet patrijarha: Zastupao je teoriju o ravnopravnosti pet patrijarha, slično tome kao što kod čovjeka postoje samo pet čula, čime se prezumira ravnopravnost patrijarha.
Interesantno je da je prva Krmčija, prema nekim autorima, sadržavala i jednu molitvu o prvenstvu apostola Petra kako ga je shvatao Sava. Neki ruski teolozi su zaključili da se to protivi učenju Istočne crkve, po kojoj se Isusove riječi (upućene apostolu Petru) odnose na Petrovu vjeru, a nipošto na njega kao osobu.

I šta je bilo sa tom molitvom Svetog Save? U izdanju Krmčije objavljenom 1305. godine list sa molitvom je izostavljen!? Katolički teolozi pišu da je to učinjeno po nagovoru iz Moskve, „trećeg Rima“.
Izbalansiran stav Save Nemanjića: U svakom slučaju, istina ili ne, jedno je sigurno da Sava ipak imao daleko izbalansiraniji stav prema Rimu, u odnosu na mnoge današnje ostrašćene protagoniste navodnog “svetosavlja”, koji koriste podjele u hrišćanstvu na najbjedniji način i Hristovu vjeru kao najdelikatnije ljudsko osjećanje i zloupotrebljavaju zarad nekih dnevno političkih ili vlastohlepnih interesa..
Nema u Krmčiji ono što bi voljeli neki savremeni promoteri svetosavske ksenofobične antizapadne ideologije, koji mnogi poznavaoci i naučnici sa pravom definišu ne kao vjeru već kao “sofisticiranu intelektualnu konstrukciju“ koja ima obilježja sakralizacije nacije i nacionalizacije religije, koja postavlja pravoslavlje u središte srpskog nacionalizma, zatvarajući tako prolaz nesrbima i nepravoslavnima (naročito Zapadu) u srpsku političku sferu. Ali ima i ozbiljnih srpskih autora (nažalost i dalje mali broj) koji izbjegavaju riječ svetosavlje za opisivanje ove ideologije, zato što realno ona „nema neposrednu vezu sa imenom i djelom Save Nemanjića”, pa kako vidimo ni sa njegovim najznačajnom državno-crkvenom konstitucijom.

savaSvetog Savu poštuju u Katoličkoj crkvi: Svetog Savu, treba reći za neupućene, cijene i poštuju u Katoličkoj crkvi, naročito Česi i Slovaci, pa i u nekim crkvma u balkanskim zemljama. Kako je to moguće? Zato što nije Sava = Svetosavlje. Po mom mišljenju, Sava je, za razliku od nekih danas svetosavskih crkvenih velikodostojnika, znao da realno sagleda svoj savremeni društveno politički ambijent i da kao sveštenik mudro implementira jevandjelje u tadašnjem društvenom kontekstu, kao što su to uspjeli Sv. Ćirilo I Metodije i njihovi učenici. Znao je Sava, a te principe mogu se prepoznati i u našem Barskom Ljetopisu iz polovine 12. vijeka, nešto što očigledno ne znaju ili neće da znaju svetosavski vjerski nacionalisti, da su ove naše zemlje vazda bile na međama izmedju Istoka i Zapada.

Neko ko u duhovnom, pa i ideološkom smislu, hoće da gradi crkvu i državu i da ispravno vodi narod u integracionim i reformskim procesima, slikovito kao što kapetan krmari brodom (po čemu je i Savino zakonopravilo dobilo ime od ruskih redaktora - Krmčija), treba da uzme najbolje od oba svijeta, da zna taj balkanski paradoks da smo mi Zapad Istoku, a Istok Zapadu. Jer nekim proviđenjem, upravo ovdje, međe staviše Istok i Zapad, preko naših dvorišta i kuća. Zato nema vođe i nema pastira dobrog za nas, koji zna da cijeni i Istok i Zapad, a ne da ih negira ili odbacuje.. .Da treba da drži dovoljno blizu oba svijeta iz poštovanja, a opet dovoljno daleko da bi ostao svoj i unikatan.. Da bude Zapad Istoku, kad god je to mudro i bezbjedno, a Istok Zapadu kad god je to korisno i dobro...

U protivnom, to više neće biti Krmčija hrišćanske vjere koja miri spaja, već najobičnija nacionalistička ideologija koja dijeli crkvu, državu krčmi, a ljude etiketira i prebrojava, sve dok ne bukne neki novi rat, rat Istoka i Zapada...

Коментари

  1. pozdrav svim mojim prijateljima vani, svatko tko danas čita ovo svjedočanstvo trebao bi slaviti sa mnom i mojom obitelji jer je sve počelo kao šala za neke ljude, a drugi su rekli da je nemoguće. Moje ime je Shira elijah i sretno sam oženjen, dvoje djece i ljupkom ženom. Mojoj obitelji se dogodilo nešto strašno, ostao sam bez posla, a supruga je napustila kuću jer se nisam mogao brinuti o sebi i potrebama. Moja obitelj. Ona i moja djeca u tom trenutku. Uspio sam devet godina, nijedna žena me neće podržati da se brinem o djeci. Pokušavam poslati testove svojoj supruzi, ali ona me blokira u komunikaciji s njom. Pokušavam razgovarati s njenom prijateljicom i obitelji, ali ipak znam da mi netko može pomoći i prijavio sam se tada na toliko prijatelja, ali oni me i dalje neće zvati, sve dok ne dolazi vjerni dan koji nikad u životu neću zaboraviti. Kad sam sreo svog starog prijatelja objasnio sam sve svoje poteškoće i on mi je pričao o sjajnoj osobi koja mu pomaže da nađe dobar posao u kompaniji Coca Cola i rekao mi je da piše, ali ja sam osoba koja nikada ne vjeruje u pravopis, ali ja odlučio probati i dr. Alaba me uputio i pokazao mi što da radim. U sedam dana ručka čarolija. Slijedite sve upute i dobro učinite ono što je tražio od mene. Dr Alaba je siguran da će sve proći kako treba i da će me supruga ponovno vidjeti nakon prekrasnog posla dr. Alabe. Nazvala me supruga na nepoznati broj i ispričala mi se i rekla mi da joj jako nedostajem i da se naša djeca i moja žena vraćaju kući. Danas vodim tvrtku Paragon u SAD-u. Preporučam vam da ako imate bilo kakvih problema pošaljete e-mail na ovaj {dralaba3000@gmail.com} ili mu WhatsApp putem njegovog kontakta ispod +1(425) 477-2744 Hvala dr. ALABA. i dobit ćete najbolji rezultat. Uzmite stvari zdravo za gotovo i to će vam oduzeti. Želim vam najbolje .......

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski