Пређи на главни садржај

Da li su vizije istinite

Kako znaš da su tvoje vizije istinite a ne pusto sanjarenje, opsena i fantaziranje? Pa ne možeš zasigurno znati, nikad neče biti bez sumnji ili osporavanja. Možeš jedino vjerovati. Naše srce i vjera čini razliku.
Ako se predamo svojim snovima i prionemo tome što grije naše srce, pa u istrajnoj borbi sačuvamo vjeru i ostvarimo snove, tek tada ćemo zasigurno znati da nam je toga dana kada smo dobili viziju, zaista Bog govorio i da je sve bila istina.
Možda će tek tada, kada uspjeh postane vidljiv,  a vizija dobije svoje ostvarenje, ona velika većina koja te nije ni slušala, ni razumjela, a možda i saplitala i ismijavala, početi da vjeruje i priznati uz šapat: Ovaj ćovjek zna sta radi, sa njime je Bog imao posla.
Sve do tada, borićeš se sa istim pitanjima i sumnjama, i imati samo svoju vjeru..

Коментари

  1. Moje ime, Shira elijah Nakon 12 godina braka, moj muž i ja smo se svađali na ovaj ili onaj način dok me konačno nije napustio i preselio se u Kaliforniju da bude s drugom ženom. Osjećala sam se kao da je moj život gotov i da su moja djeca mislila da nikada više neće vidjeti svog oca. Trudila sam se biti jaka samo prema djeci, ali nisam mogla obuzdati bol koji je mučio moje srce, srce mi je bilo ispunjeno tugom i bolom jer sam zaista bila zaljubljena u svog muža. Razmišljam o njemu svaki dan i noć i uvijek želim da mi se vrati, bila sam stvarno uznemirena i trebala sam pomoć, pa sam potražila pomoć na internetu i naišla na web stranicu koja sugerira da bi dr. Alaba mogao pomoći svojoj bivšoj bivšoj da se vrati. Stoga sam osjetio da bih trebao pokušati. Kontaktirao sam ga i rekao mi je što da radim. Učinila sam to i onda mi je napravio ljubavnu čaroliju. 48 sati kasnije moj suprug me stvarno nazvao i rekao mi da i njemu jako nedostaju djeca, tako nevjerojatno!! Dakle, vratio se tog dana, s puno ljubavi i radosti, i ispričao se za svoju pogrešku i bol koji je nanio meni i djeci. Naš brak je bio jači nego prije, a sve zahvaljujući dr. alabi. Toliko je moćan i odlučila sam podijeliti svoju priču na internetu da je dr. Alaba bio pravi i moćni čarobnjak. Uvijek ću se moliti da ona živi dugo pomažući svojoj djeci u trenucima potrebe, ako ste ovdje i trebate se vratiti bivšem ili je vaš muž prešao na drugu ženu, prestanite plakati, odmah kontaktirajte ovaj moćni kotačić za pravopis. Ovdje je njegova kontakt adresa e-pošte na: {dralaba3000@gmail.com} ili WhatsApp / viber preko njegovog kontakta ispod +1(425) 477-2744 Hvala dr. alaba.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski