уторак, 13. децембар 2016.

Bozje čudo

Vjera čini čuda, medjutim sve više shvatam da ta čuda nijesu skopčana sa nekim našim naglim zaokretima ili velikim odlukama i poduhvatima kao sto mnogi misle i pitaju se sta treba sad da uradim. Nema toga, jer tamo gdje ima previse nas ima premalo Boga i čuda izostaju. Bog je duh, on je više kao vjetar ili rijeka koja nosi i ima svoj tok a manje kao neki iznenadni talas ili brana.. Kada se čuda dese , ona nijesu slucajna i nenajavljena iako su iznenadna. Medjutim, iako nagovjestena ona prevazilaze sva naša ocekivanja i razumjevanja.
U Bozjem djelovanju sve ima svoj slijed, smisao i trajanje i sve je spontano a tako konsekventno i sveobuhvatno.  Iako djeluje poput munje ono umiruje dušu i utisava strah. Nema u čudima ničeg na silu i isforsiranog iako se ostvaruje uz nemjerljivo manifestovanje sile.
Nikad nije u sukobu sa svim tvojim prethodnim duhovnim iskustvima i uvidima a još manje sa onim vizijama i obećanjima za budućnost koje si vjerom primio. Jer Bog je vječan. On kada djeluje tad vječnost djeluje u vremenu, tada sve zajedno i sva naša proslost i budućnost a ponajvise ono u čemu smo, desava se skupa pred nama, tu i sad.. Jer Bog sve sto čini, čini sada i za svu vječnost.
Sa druge strane, sve ono sto nam je potrebno za Bozje djelo nalazi se tu oko nas, u nasoj aprehenziji. Ako nema onog sto nam treba onda mu nije ni vrijeme, zasugurno. No ipak to nijesu neke gotove i megalomanske stvari u koje samo možeš ući, već najčesće to je nešto naizgled neznatno i malo, kao onih par ribica i pet lepinja kojim se nahranilo mnostvo. To je ono kad bi vidio desetak cigli, gomicu pjeska i vreću cementa a trebas cijelu kuču da podigneš. Ako odustaneš ako ne kreneš sa tim malim, ne naoraviš korak u vjeri, nikad nećeš iskusiti čudesnost providjenja, kako se Bog stara za svaki sljedeći korak, kako domeće još cigli, jos pijeska i cementa.. Često dovoljno samo za danasnji dan. Nema sto cemo sjutra u Bogu , nema brige, već jedno povjerenje, jedno zahvaljivanje na pocetku i na kraju svakog dana, za sve ono sto je bilo a jos vise sto će upravo nastati. To je hod u vjeri, nema sigurnosti, nema oslonaca u materijalnom, nego podignuto srce prema gorama , prema Nebu, odakle pomoć dolazi. I On nikad ne docni, iako trazi od nas čekanje. Nema u cudima magije, nema prevare , nema opsene, nego je to živ odnos sa Njim. To je prepuštanje u povjerenju, to je let iznad provalija, to je hod po vodi, to je Bozje čudo koje se ne desava jednokratno, nego se iznova živi.