Пређи на главни садржај

Bozje čudo

Vjera čini čuda, medjutim sve više shvatam da ta čuda nijesu skopčana sa nekim našim naglim zaokretima ili velikim odlukama i poduhvatima kao sto mnogi misle i pitaju se sta treba sad da uradim. Nema toga, jer tamo gdje ima previse nas ima premalo Boga i čuda izostaju. Bog je duh, on je više kao vjetar ili rijeka koja nosi i ima svoj tok a manje kao neki iznenadni talas ili brana.. Kada se čuda dese , ona nijesu slucajna i nenajavljena iako su iznenadna. Medjutim, iako nagovjestena ona prevazilaze sva naša ocekivanja i razumjevanja.
U Bozjem djelovanju sve ima svoj slijed, smisao i trajanje i sve je spontano a tako konsekventno i sveobuhvatno.  Iako djeluje poput munje ono umiruje dušu i utisava strah. Nema u čudima ničeg na silu i isforsiranog iako se ostvaruje uz nemjerljivo manifestovanje sile.
Nikad nije u sukobu sa svim tvojim prethodnim duhovnim iskustvima i uvidima a još manje sa onim vizijama i obećanjima za budućnost koje si vjerom primio. Jer Bog je vječan. On kada djeluje tad vječnost djeluje u vremenu, tada sve zajedno i sva naša proslost i budućnost a ponajvise ono u čemu smo, desava se skupa pred nama, tu i sad.. Jer Bog sve sto čini, čini sada i za svu vječnost.
Sa druge strane, sve ono sto nam je potrebno za Bozje djelo nalazi se tu oko nas, u nasoj aprehenziji. Ako nema onog sto nam treba onda mu nije ni vrijeme, zasugurno. No ipak to nijesu neke gotove i megalomanske stvari u koje samo možeš ući, već najčesće to je nešto naizgled neznatno i malo, kao onih par ribica i pet lepinja kojim se nahranilo mnostvo. To je ono kad bi vidio desetak cigli, gomicu pjeska i vreću cementa a trebas cijelu kuču da podigneš. Ako odustaneš ako ne kreneš sa tim malim, ne naoraviš korak u vjeri, nikad nećeš iskusiti čudesnost providjenja, kako se Bog stara za svaki sljedeći korak, kako domeće još cigli, jos pijeska i cementa.. Često dovoljno samo za danasnji dan. Nema sto cemo sjutra u Bogu , nema brige, već jedno povjerenje, jedno zahvaljivanje na pocetku i na kraju svakog dana, za sve ono sto je bilo a jos vise sto će upravo nastati. To je hod u vjeri, nema sigurnosti, nema oslonaca u materijalnom, nego podignuto srce prema gorama , prema Nebu, odakle pomoć dolazi. I On nikad ne docni, iako trazi od nas čekanje. Nema u cudima magije, nema prevare , nema opsene, nego je to živ odnos sa Njim. To je prepuštanje u povjerenju, to je let iznad provalija, to je hod po vodi, to je Bozje čudo koje se ne desava jednokratno, nego se iznova živi.

Коментари

  1. pozdrav svim mojim prijateljima vani, svatko tko danas čita ovo svjedočanstvo trebao bi slaviti sa mnom i mojom obitelji jer je sve počelo kao šala za neke ljude, a drugi su rekli da je nemoguće. Moje ime je Shira elijah i sretno sam oženjen, dvoje djece i ljupkom ženom. Mojoj obitelji se dogodilo nešto strašno, ostao sam bez posla, a supruga je napustila kuću jer se nisam mogao brinuti o sebi i potrebama. Moja obitelj. Ona i moja djeca u tom trenutku. Uspio sam devet godina, nijedna žena me neće podržati da se brinem o djeci. Pokušavam poslati testove svojoj supruzi, ali ona me blokira u komunikaciji s njom. Pokušavam razgovarati s njenom prijateljicom i obitelji, ali ipak znam da mi netko može pomoći i prijavio sam se tada na toliko prijatelja, ali oni me i dalje neće zvati, sve dok ne dolazi vjerni dan koji nikad u životu neću zaboraviti. Kad sam sreo svog starog prijatelja objasnio sam sve svoje poteškoće i on mi je pričao o sjajnoj osobi koja mu pomaže da nađe dobar posao u kompaniji Coca Cola i rekao mi je da piše, ali ja sam osoba koja nikada ne vjeruje u pravopis, ali ja odlučio probati i dr. Alaba me uputio i pokazao mi što da radim. U sedam dana ručka čarolija. Slijedite sve upute i dobro učinite ono što je tražio od mene. Dr Alaba je siguran da će sve proći kako treba i da će me supruga ponovno vidjeti nakon prekrasnog posla dr. Alabe. Nazvala me supruga na nepoznati broj i ispričala mi se i rekla mi da joj jako nedostajem i da se naša djeca i moja žena vraćaju kući. Danas vodim tvrtku Paragon u SAD-u. Preporučam vam da ako imate bilo kakvih problema pošaljete e-mail na ovaj {dralaba3000@gmail.com} ili mu WhatsApp putem njegovog kontakta ispod +1(425) 477-2744 Hvala dr. ALABA. i dobit ćete najbolji rezultat. Uzmite stvari zdravo za gotovo i to će vam oduzeti. Želim vam najbolje .......

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski