Preturao sam po svojim rukopisima jer zavrsavam neku knjigu i nadjoh ovu kratku priču koju mi pokojni otac ispričao svojevremeno. Pričao mi je o fukarama i kako su nagovarali njegovog ujaka Miroja iz vidjenije kuće Lakića, da održi posmrtni govor jednom takvom svom plemeniku iz Bjelopavlića. A dobro se toga podsjetiti u ova smrdljiva vremena, kao sto rekoše neki prijatelji ovih dana i to mi nekako ostade u uhu. Kako sve oko nas mnogo smrdi! Smrdi od smrada ljudskoga, od njihovih lazi, gadosti i grijeha..
I tako taj moj đed Miroje Lakić se odgovarao od te obaveze , kao vjerovatno i neki drugi koji su bili pozvaniji iz familije a nijesu šćeli jer je to bio ništa-čoek (mada bi ja danas rekao - smrad ) . I tako se nije našao niko od porodice da dodje i da kaže dvije za pokojnika i on se najposlije nevoljno prihvati tog "posla". Ali kad je po tom nekom redosljedu ukopa trebao da održi govor, pridje nad sandukom i na iznenadjenje prisutnih, ne mogaše ni da se pretvara jer je bio čestit čovjek, no prezrivo pogleda na sanduk i reče samo : "Pokojniče, što nijesi mislio na ovaj dan!" i otide..
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар