Nekoga vaspitanog ko vas obazrivo i lijepo zamoli za pomoc lako otkačimo i eskiviramo ali zato popuštano pred onim upornim i dosadnim napastima. Po sistemu samo da otkačim smarača, a zapravo činimo nepravdu jer često su oni prvi u većoj potrebi. Medjutim samo da bi olaksali sebi mi dajemo i vise vremena i pažnje ovima drugima koji nas saleću i činimo im po njihovim zeljama a ne nasim odlukama..
Žalimo se poslije kako takvi ljudi napreduju i uspjevaju a ne vidimo koliko svojim ponasanjem pomazemo tome. Pa i sami postajemo takvi.
Zato sam se zadnjih godina zarekao da neće biti tako, i od tada mi je.mnogo ljepsi život postao. Jednako postupam prema svima, trudim se da moje DA ili NE nikad ne zavisi od napadnog spopadanja, čak naprotiv.. Prije cu pomoci onom koji sa nekom ispravnim stavom dodje nego ovima smaračima. Njima se čak zainatim, pa ne pomazem dok ne shvate da kod mene izazivaju samo kontraefekat. Svjesno obraćam pažnju da na prvo iskanje i moje djece i svih drugih odreagujem, da razmislim i donesem.odluku .. I da mi onda ona naknadna ulagivanja, dosadna iskanja pa i vrlo neprijatne prijetnje ne uticu na odluku i na volju... Jer zasto bi pomagao da ovaj svijet postaje mjesto gdje bolje prolaze bezocni i uporni smaraci nego kulturni i vaspitani ljudi, kako u zivotu tako i u poslu pa cak i u ljubavi..
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар