Poštenje je tako moćna riječ u našem jeziku. Na druge se prevodi raznorazno.. Zato sto nije jednostavan i jednoznačan pojam. Već jedan sveobuhvatam, jer podrzumjeva najprije da je neko iskren prema ljudima ali i prema sebi. Da umije da se nosi sa svojim slabostima ali i sa tudjim prednostima.. Ali nije samo to u vezi istine i iskrenosti, poštenje je i kada ljubiš pravdu i ispravno sudiš o sebi i drugima.. Ni po babu ni po stricevima. Kada volis istinu čak vise nego svoj zivot i kada si spreman da je izneses i da se za nju boriš. Zato je postenje ujedno i hrabrost i pozrtvovanost.. To je imati petlju i imati karakter.. Stajati iza svoje riječi svim svojim što jesi i sto imaš. Poštenje je zato cjelovitost duše.. Kada.ono sto misliš je isto sto i govoriš , a sve to isto sto i činiš.. Sve u jedno! To je poštenje i još nesto vise. Jer i za postenje je potrebna ljubav, tj. čovjekoljublje i bogoljublje.. No danas je tako malo poštenja i sve vise se gubi pravo znacanje ove rijeci, pa se olako kaze za nekog da je pošten...
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар