недеља, 23. октобар 2016.

Ko može saosjećati sa vama

Za saosjećanje i podršku u nevolji je najvažnije da je neko plemenit čovjek. Medjutim, rasprostranjeno je uvjerenje da je za to potrebno sapatništvo ili isustvo u onome sta neko prolazi. Ljudi često odbijaju pomoć i ruku onih koji žele da ih utjese, onom floskulom iz americkih filmova : Lažeš, ne možes me razumjeti, ne treba mi tvije saosjećanje, jer nijesi u mojoj situaciji i nijesi prosao ono sto sam ja prošao.. Neki lažni ponos koji nema veze sa životom..Svakako iskustvo je više nego dragocjeno, medjutim znaju oni malo stariji, koji pamte JNA i služenje vojnog roka, da su mladim vojnicima - gušterima, najviše život zagorčavali upravo vojnici. Ti sadisti su bili uglavnom vojnici starije klase  tkz dzombe koji su po toj logici trebali da pokažu saosjećanje i razumjevanje za te pridoslice. No oni nijesu imali milosti prema mladoj vojsci, naprotiv potrudili bi se da im zagorčaju sto više taj vojni rok, na isti ili gori način kako su njima radile dzombe kad su oni bili gušteri . Da ne pominjemo svjedocanstva logoraša koji su znali govoriti da im je od onih monstruma-čuvara gori bili samo pojedini logorasi koji su pokazivali ekstremnu surovost ne bili se valjda dodvorili svojim mučiteljima ili udovoljiti svojoj patologiji..
Zato kažem za dušebrižnistvo, saosjećanje i milosrdje primarno je da si dobar čovjek, a tek onda  sapatnik ili onaj koji je slično stradanje doživio.. Jer nevolje su kao presa za cijedjenje, od plemenitog čovjeka učine još plememitijeg. Presa iscijedi ono fino djevičansko, mirisno ulje kao iz maslije ili lavande..  A.od ološi učini nemilosrdnog osvetnika, koji želi samo da svi osjete pakao kroz koji je on prosao, naročito oni koji su mu bliski.. Paradoksalno ali istinito.