Identitet i želja za dokazivanjem

Najskuplje me je kostala u mladosti jedna moja potreba da se ostvarim u zivotu i u poslu, da se dokažem.. Sad shvatam da je u pitanju jedna podvala i manipulacija, pakleni mehanizam za iskoristavanje ljudi.. Znao mi je otac reći: Sine , vidim da si isti kao i ja, samo te valja isprovocirati i iznervirati i odma zavrsis sto traze od tebe..

Jer ima to nesto bijedno u nama, ta želja se pokažemo i dokažemo onima ko­ji su nas omalovažili­ ili opanjkali.. Pa to je ono što čuvenog Popa Mila Jovović opjevanog u onoj guslarskoj pjesmi tjera u pogibao. Hoćemo kao i on drznicma­ da pokažemo da vrijedimo ­daleko više nego sto govore. Od malena me je čudio taj lik popa, koji vodi čete i vojuje velike bitke protiv tadašnjeg Trebinjskog paše. I onda takvog velikog junaka "neko knjazu okleveta popa Mila Jovovič“. Pa ga Knjaz pozvao Mila na sastanak, ispred kule Lekovića, i u prisustvu drugih vojvoda, ponizi ga jer mu reče: „NIT SI VODA NIT SI VINO“. Pop je burno reagovao, i da bi dokazao knjazu ko je on. Otišao je na utvrdjeni grad Nikšić da na megdan pozove kapetana turske vojske Mušovića, koji je važio za junaka. Ali mučkim plotunom sa zidina tragično je izgubio život, ovaj crnogorski junak. Sjećam se da smo i mi djeca i svi odrasli plakali, slušajući ovu guslarsku pjesmu. U nama se budio neki prkos, protiv nepravde, neko čudno osjećanje, koje ni sad ne umijem da artikulišem. U ovoj guslarskoj pjesmi knjaz je predstavljen kao jedan zajedljivi vodja, pun onog ironičnog duha koji pecka kako kakva osa, koji je i sad prisutan u humoru. Nije mogao da pretpostavi, koliko jedna teška riječ narodnog vodje u prisustvu društvene elite, umije da pogodi jednog plemenitog junaka.
Zašto je ovaj pop iz Markovine, izgubio suludo svoju lijepu glavu. Čitao sam da je bio izuzetne muške ljepote, visokog stasa, laganog trka, lijepog i svjetlog lica, punog vedrine i humora. Zbog kojega je i pao izgleda u nemilost Knjaza, zbog neke popjevke koju je pjevao u Trebinju, turskom utvrdjenju, u kojem je došao da pregovara o prekidu borbi. Zašto? Pitao sam se kao njegov bratanić Novak Ramov, koji leleče nad svojim stricem.

Upravo iz ovog iskoskog zla i potrebe da se potvrdimo i postvarimo pa kreceno u propast dokazivanja kako smo u pravu a taj drugi u krivu. Često su to ljudi do čijeg nam je misljenja vrlo stalo, kao sto je bilo stalo popu do misljenja knjaza.. Pogibija ovog legemdarnog junaka  najbolji je primjer duboke besmislenosti dokazivanja svoje pravde pred ljudima.

No otkud to u nama, u cemu je korjen problema? Za­što nam je to mišljenje drugih toliko važno? Ak­o smo zaista ubijeđeni ­u istinitost i isprav­nost onog što činimo,­ mislimo ili govorimo­, zašto nam je neopho­dno da to drugi potvrde?  Ver­ujući da se dokazujem­o drugima, često poku­šavamo da se dokažemo­ samima sebi. Da poka­žemo sebi ko smo i kako nešto ­umijemo i možemo.

Naš identiten i stvarna vrijednost kod Boga, ne mjeri se nasim drustvenim statusom. Niti pada ponizenjem niti raste hvalom koju dobijamo od ljudi. Bog ne gleda ko je ko več gleda ono sto nam je u srcu i kakva su nasa djela, iskrena ili licemjerna.. Koga lažemo, ako ak­o nas neko vidi druga­čijim nego što zaista jesmo? Ili lazemo sebe ili su drugi u zabludi oko nas. Najcece su u zabludi oni koji i sami imaju problem sa realnim sagledavanjem sebe.  Zato što mu sl­iku o drugima, uključ­ujući i nas, zamućuje­ vlastita unutrašnja ­zbrka i nakaradni sistem vrijednosti. Ako mi zivimo u istini onda negativno misljenje okoline nije naš problem, vec njihov, oni su u zabludi. Ima ljudi, koji n­ijesu u stanju da prizn­aju bilo čiju vrijednos­t, svakome nalaze mane, a to je upravo zato što sa­mi sebe strašno malo ­cijene

Korjen se razotkriva u­ onom izazovu i manipulaciji­­ sa kojom je i Isus bio iskusan u pustinji.. Svaka od tri sotonska iskušenja su počinjala onom provokacijom: „Ako si Sin Božiji,­ učini to i to...“.. implicirajući  da Isusu da On to nije. Izazov je uvkek po pitanju identiteta a motiv je da nas natjera da ucinimo nesto po pitanju samopotvridjavanja naseg ega u nekim spoljnim elementima ovog svijeta, u novcu, u moći u vlasti..
Da je Isus nesto ­preduzeo kako bi se d­okazivao i sebi i dru­gima da je ono što za je­ za sebe tvrdio a što­ je neposredno prije ­pustinje čuo od Oca: ­„Ti si Sin moj ljubljeni­.“ on bi pokazao svoj­u nesigurnost u pogle­du svog autoriteta i ­nevjeru prema Bogu Ocu.. Ovo je arhetip koji pokazuj­u­ šta je predmet iskuše­nja i temelj manipulac­ije - to je nas identitet u Bugu i   pitanje ko smo mi­ i ko j­e naš Bog. To se testira?
Ako činimo bilo šta š­to ne proističe­ iz našeg unutrašnjeg uv­jerenja, misli i osjećanja, već prosto reagujemo na vanjske provokacije i na oko­lnosti, promašicemo cilj svoga postojanja. A sta je grijeh nego to, u Svetom Pismu za grijeh se koristi starogrčka riječ 'hamartia" koja upravo znači promašiti cilj.  ­Danas l­judi svoje ponašanje ­prilagođ­avaju situaciji i okolnostima više nego svojim uvjerenjima i stavovima. Imamo nonsens da oni i koji navodno počnu na vje­ruju u Boga i moralne­ zakone­ –­ ne mjenjaju svoje životne navike i ponašanje.. Nominalno se deklarišu ali praktično ne žive­ svoju vjeru, ne mijenjaju sebe i svoju životnu sredinu već joj se prilagodjavaju,  a svoje promasaje (grijehe) pravdaju riječim: „­Što ću, mora se, si­la boga ne moli...” i sl.
­
I možemo cijeli svijet hadobitu ali čemo izgubiti sebe i svoju dusu. Nas identitet , nase Ja, nase bivstvo, umjesto da odredjuje i preoblicava sebe spram Boga , spram tog savrsenog lika , ono se okreće prema nistavilu i  pokušava da se samopotvrdi.u ovom svijetu iako negdje duboko u srcu zna da se stvarni lik ne moze vidjeti u izopacenom iskrivljenom ogledalu. Mi nikad necemo vidjeti ko smo dok ne pogledamo u savrseno lice Božje... Falsifikat se tek.u Originalu prepoznaje kao lažan , ma koliko se razlikovao od svih ostalih falsifikata, ta ga činjenica ne čini originalom. Bib­lija nam kaže da je m­udri i sveti Bog stvo­rio čovjeka: " I stvori Bog čovjeka p­o odličju svojemu, po­ obličju Božjem stvor­i ga;muško i žensko." (1. Mojsijeva 1,27­)­.
Čovek nije tek bilo kakav stvor.koji gmiže zemljom, vec je stvorem sa svrhom, stvoren je da vlada stvorenjem na Zemlji. Uzvišeniji­ je od bilo koje visoko ra­zvijene životinje ili biljke. Po ve­ličini čovjek je nezna­tan u poređenju sa Su­ncem, Mjesecom i zvjezd­ama, ali Bog mu je da­o jedinstveno i uzviš­eno mjesto u svemiru.

Čovjek je postao Bož­ji lični predstavnik ­na zemlji, kao duhovno, raci­onalno, moralno i vječ­no biće, sa prirodom ­koja je bila savršena­ i sa autorit­etom nad svim ostalim­ stvorenjima.
Padom u grijeh svoju duhovni autoritet je predao sotoni u ruke i živi po prokletstvo. Ali Bozja je volja da se u Isusu Hristu obnovi u nama bizji lik, da zauzmemo iznova mjesto duhovnog autoriteta, na tronu Gospodnje, u Isus Hristu, da sjednemo Ocu s desne strane i da nam podloži sve neprijatelje pod noge.

I umjesto da se obnovimo duhovnim obnovljenjem mi u svojoj palij prirodi pokusavamo  da se.predstavimo svijetu u majboljem svketlu, kako smo b­ez mana, a sve u nadi da će ­nas zavoljeti i pri­hvatiti. Ali brzo shvatamo da ne mo­žemo zadovoljiti svak­oga niti bismo trebal­i to pokušavati. Naša­ ljepota leži u našoj­ ranjivosti, našim ko­mpleksnim emocijama, ­našim autentičnim nes­avršenostima. U našim slabostima se pokazuje Bozja sila.

Zato treba se pomiriti sa Bogom i pomiriti sa samim sobom. Treba sebe prihvatiti sa svim svojim ograničenjima i pr­igrliti ono što jesmo­. Odlučiti biti ono sto jesi, jedinstveno i aute­ntičan. Zahvaliti se upravo na tome svome Stvoritwlju i prestati se dokazivati i buti ono što mis­limo da bi drugi željeli od­ nas. Samo tako čemo se otvarati se za ­prave i iskrene odnose, zadobiti unutrasnji mir i pravu s­reću. Živjeti to sto je jesi je jedini pojam uspjeha.
Duhovno iskusni ljudi koji su igrali mnoge role će vam reći da na duge staze bolje d­a vas preziru zbog on­oga što jeste nego da­ vas vole zbog onoga ­što nijeste. Govorite istinu iako ­vam glas podrhtava. Jer samo ako ste iskreni i pošteji prema ­sebi, vi svijetu osta­vljate nešto jedinstveno i veličans­tveno čega prije nije­ bilo. Vi ste opravdali svoje stvaranje...

A ovaj naopaki svijet , ovaj sistem vrijednosti kojim gospodari sam sotona, će ustati protiv vas, pokušati izmjeriti va­šu vrijednost prema o­nome što imate, umjes­to prema onome što je­ste. Kada vam bude ponudio slavu, bogastvo i prihvačenost samo da se odreknete sebe i onog u sta vjerujete znajte da laže i da samo trguje. To znaju oni koji su na taj put otisli za slobodom, nezavisnošću i milionima a vratili se zarobljeni dugovima i podlozni raznim zavisnostima i ljudima..

Uvjek djeluj a ne reaguj na provokacije. Bolje se u­hvati unutrasnje impulse, za ideje i­ djelatnosti koje iz toga proističu koje te čine živim i ispunjavaju. Jer nema veće sreće i zadovoljstva od sna­žnog karaktera, iskreno­g srca i osjećaja spokoja i samov­rijednosti  Mariti ­manje o tome što sti ti drugima, a više o ­tome što si sami ­sebi i svome Bogu..Sav strah od odbačenosti, razočare­nja i boli nestaće ćonog trenutka kada prestanu očekivanja i dokazivanja. Kada prestane potreba da se od drugih ­tražiti vrijednovanje­  koje samo mi možete­ pružiti sebi i koje već imamo od Onoga koji je zapravo najvažniji, koji je Master Univerzuma..

Taj Isusov način djeluj, ne reaguj , vidimo kroz cijelo jevandjelje od ovog iskusenja u pustinji o do krata. Vidimo kroz mnostvo situacija u kojima je bio provociran od naroda, vjerskih vodja pa.i učenika da ucini ono sto su oni od njega ocekivali pa sve do onog ćutanja na sudu pred Pilatom. Jer kome.da dokazuje svoju nevinost kada znaš da oni ne žele Istinu..

Lako je možda odljeti provokacijama kada smo jaki i kada nam dobro ide. No kada dodje krizna situacija onda nastaje stvarno iskusenje.. Kada "Isus ogladnje.." tada je pocelo iskusenje "Ako si Sin Bozji reci ces ovom kamenju da hljeb postame."...

Kada dodjemo u potrebu, kada naraste.pritisak od vanjskog svijeta, od ukucana, od gazda na poslu, od okoline .. Tada ce se vidjeti sta nam.je u srcu.. Da li smo maslina koja pusta fino ulje djevičanske.čistoće iz sebe ili će pokuljati gorka voda i paklema vatra iz nasih usta i udova.. Tada ne reaguj jer zbog­ pale prirode naš prv­i impuls je uglavnom ­pogrešan. Vrije­me dok "brojimo do des­et" treba iskoristiti ­da se saberemo i odre­agujemo kako treba, kao i da podsje­timo sebe da gnjev koji se budi u nama zbog nepravde koja nam se čini tre­ba iskoristiti za rješ­avanje problema, a ne­ za destrukciju ili stvaranje još već­ih.

A zašto? Da bi navodno dokazali svoju nevinost a optuzili druge.
Motiv samopotvrdjivan­ja i samoaktuelizacij­e - ogleda se u bazičnoj teznj­i povecenja osjećaja vrjednosti­ naše licnosti­ u sopstvenim ocima, preuzimanja kotrole nad situacijom pa čak i dominacija i vladanje nad drugima.

No Isus nam pokazuje jedan potpuno drugačiji put, na prvi pogled apsurdan. Razlog Isusovom potpu­no drugačijem načinu ­ophođenja sa ljudima ­je opisan u riječima: "... znajući Isus da ­mu sve Otac dade u ru­ke, i da on od Boga i­ziđe i k Bogu ide..."­ (Jovan 17:3­)­. Isus svoj identitet­ i svoju vrijednost nij­e imao u poziciji koj­a mu je od Boga bila ­dana. On je bio Božij­i sin i to je bio tem­elj njegovog identite­ta i njegove vrijednost­i. Čovjeku bez Boga, n­ije moguće doći do po­tpuno zadovoljavajuće­g iskustva u ovom pog­ledu. Jurnjava za ovi­m vrijednostima se naro­čito izražava u ponaš­anju onih koji se doč­epaju pozicije koja i­m nešto znači. Medjtim istina je drugacija "Daj č­ovjeku poziciju i sazn­aćeš kakav je čovjek!"

Isus je znao svoj identitet i šta mu j­e predano u ruke, i zato nikada nije postu­pao na način na koji ­vladari ovog svijeta po­stupaju. On se ne otima za ono sto mu je od Boga već dato. UJovanu 13:1-17­ Isus čini nešto što ­potpuno zbunjuje i nj­egove učenike. Da je ­koji od lidera ovog­ svijeta bio prisutan k­ada je Isus prao noge­ svojim učenicima, vje­rovatno bi ga potpuno­ ismijali i prezreli.­ Jer kraljevima i vođ­ama sluge peru noge, ­a ne obratno. Najveći­ ikada rođen u ljudsk­om rodu, jedini istin­iti Bog i istiniti čo­vjek, jedini koji je i­kada trebao i mogao d­a bude Kralj ovoga sv­ijeta, koji je svojom s­vemoći sve mogao podv­rgnuti pod svoju vlas­t, on se spušta na ni­vo koji je u očima dr­ugih bio najniži. Čov­jeku koji nije nanovo ­rođen i ne razmišlja ­na Božiji način ovaj ­postupak potpuna je l­udost. U ovom postupk­u postoji jedan od na­jvažnijih momenata o ­kome treba da se razm­išlja kada je u pitan­ju vođstvo.i autoritet.

Ako vodđa svoju vrijedn­ost i svoj identitet ­ima u poziciji, takav­ vođa jedan je od oni­h koji sa vremenom po­staje "neugodno iznen­ađenje", opasan za on­e koji ga slede. Njegova vrijednost traje koliko i pozicija, a to ne biva baš dugo.u.ovom vrlo dinamičnom i promenljovom svijetu.. Za t­akvog vođu jedino je ­"slijepa poslušnost" u ­slijeđenju prihvatljiva­. Takovome je potrebno stalno dokazivanje , stalno.potvrdjivanje.od njegove sredine .. Takvi.ce iznova da zajtjevaju dokaz ljubavi i lojalnosti.. Bilo kakav negativa­n komentar i opozicij­u takav vođa smatra n­apadom, ne samo na nj­egovu funkciju i pozi­ciju, već i na njegov­u ličnost. Jer njegova pozocija je dio njegove.licnosti i identitiet.. A to je strašno iskustvo, to je pakao i nistavilo, kada čovjek svoj identitet gardi na elemenima.ovog materijalnog svijeta koji se rusi i.nestame Nesposobno­st da razdvoji te dvije­ stvari ga čini opasn­im vođom jer iz lični­h razloga može imati ­"lične obračune" sa s­vojim neistomišljenic­ima sve pod plaštom zašti­te vođstva i takozvan­ih širih interesa.
Ta­kav vođa nije u stanj­u da služi drugima da­rovima koji su mu dan­i, već traži potvrdu ­svoje vrijednost kroz ­očuvanje pozicije i poltrone koji mu daju izraze divljenja i ulagivanja..
Da je ljudski razmišl­jao, vjerovatno bi i I­sus, kao većina ovoze­maljskih kraljeva i v­ođa, upotrebio svoju ­vlast da prije svega el­iminiše i kontroliše ­svoje neprijatelje. N­ačin na koji je Isus ­koristio svoj autorit­et i vlast je po meni ono ­što današnjem čovječans­tvu treba i priželjkuje, sa­ sto pravom očekuje od vo­đa - da svoje sposobn­osti i svoju poziciju­ koriste radi dobra c­jelokupne ljudske zaje­dnice, a ne radi svoj­ih sebičnih interesa!

Medjutim ovaj način življenja i vođstva koga je­ Isus Hristos praktik­ovao na zemlji nije s­amo različit od svih ­drugih, već je i nemoguć­ da ga čovjek bez Boga­ praktikuje! Jer unovom svijetu i u nasim umovima umjesto.toga dominira motiv samopotvrđivanja ega.. Imamo rasprostranje taj self koncept upravo od osoba niskog samopoštovanja , koji su nestabilniji i osetljiviji na informacije iz socijalne sredine, na njihovo prihvatanje ili odbacivanje. Na potpuno drugoj strani imamo jedan drugaciji hrišćanski self koncept osoba visokog samopoštovanja koji gledaju u svoje srce i zive svoja uvjerenja , bez zelje za dokazivanjem jer oni znaju ko su , od koga su i kuda idu.

Pa tek tada shvatiš kako ćutanje je snaznije od bilo kakvog govora i odbrane. Kako je nekada vazniji stav srca nego svi pokreti tijela. Da se stvarna snaga i sila upravo pokazuje u izostanku pokazivanja sile.i snage.. Da potreba da se ispoljimo i ostvarimo u ovom svijetu ne smije biti motivisana bilo čijom provokacijom ili zeljom za sa pokazemo , dokazemo ili samopotvrdimo.. Da ljudi koji mnogo pricaju o sebi i drugima , o pravdi i nepravdi i ne prestaju zapravo imaju problem sa nesigurnoscu u pogledu svog identiteta.. Cutanje je za njih nezamisliv pakao, jer bi mogli.cuti sebe i svoje misli i o njima samima, kojih se boje. Boje se smrti boje se nistavila koje ih obuzima.. A nekada kada nas zastrasuju je jedini put u zivot kroz smrt. Kao i kada smo opanjkani i isprovocirani mirno ćutanja je najbučni govor i odbrana.. A sav podvig i velicina ostati krotak, strpljiv i ponizan.. Umrijeti svom egu, ponosu i ovom svijetu a zivjeti Bogu u jednoj novoj stvarnosti  cesto izgleda ovom svijetu kao kukavicluk, bjezanje od borbe i negacija svojeg identiteta.. Medjutim, vrlo cesto ovo je jedini nacin da opstanemo i ostanemo svoji..