петак, 14. октобар 2016.

FENOMEN KLETVE U PROC­ESU NATO INTEGRACIJA

Kako se primiču oktobarski parlamemtarni izbori a nakon toga i razmatranje odluke o članstvu Crne Gore u NATO od strane novog saziva Parlamenta, javnost je svjedok aktivnog djelovanja SPC u cijelom ovom poltičkom procesu. Mitropolija SPC je nedvosmisleno i za jednu vjersku zajednicu vrlo eksplicitno i ideoloski ogoljeno predvodnik antinatovske, proruske pa i antievropske kamapanju. Bez rezerve i bez dileme, ova Crkva vrlo drsko uzima učešće u integrativnim procesima, kao konzervativna i retrogradna politička snaga, koristeći sav svoj uticaj kao crkva na svoje članstvo da zaustavi te procese i okrene ih ka "pravoslavnoj Ruskoj braći".

Izdvojiču samo dva posljednja događaja koja su uznemirila našu javnost. Prvo, formiranje­ tzv. “Balkanske koza­čke vojske” u Kotoru i drugo liturgja u Manastiru Podmaine kada je opet pomenuta kletva sv. Petra Cetinjskog za svakog koji se okreće od Rusije.

Iako su opet dolazili demanti od Mitropolije i članci o ovom dogadjaju uklonjeni sa pojedinih procrkvenih portala nesporno je da se u Kotoru u prisustvu velikodostojnika SPC i pripadnika Putinovih “Noćnih vukova” koji "šire pravoslavlje na dva točka", desio odredjeni skup i simbolično ili stvarno formirana paravojna formacija ruskih kozaka.. Slična onima koje smo gledali tokom 90tih
kako dolaze za vrijeme gradjanskog rata na tlu bivše SFRJ.

Kako ne želim mojim tekstovi.a da ulazim u neka politička pitanja već iskljucivo u oblast zloupotrebe vjere u političke svrhe, većinu ovog teksta posvetiču samo fenomenu upotrebe vjere tačnije kletvi u političke svrhe.

Podsjetimo se te 2014 godine kada je takodje od strane MCP negirano da je Amfilohije na prom­ocije knjige "Vratiti­ se Rusiji" Leonida Rešetnjikova­ prokleo premijera Đukan­oviću za sankcije Rusiji kada mu je poručio da treb­a pažljivo da proč­ita oporuku sv.Petra : "'Ko ne bio vjeran je­dnojezičnoj, jednokrv­noj Rusiji, dabogda ž­ivo meso od njega otp­adalo bio proklet tr­i puta i 3000 puta od­ mene..." dodajući "da je ovo velika izdaja za koju­ će odgovarati na Str­ašnom sudu.""

Mitropolit Amfilohije je sve ove demnatije upravo demantovao posljednjim političkim govorom (a ne propovjedi primjerenoj liturgiji) u Manastiru Podmaine, kada je ponovio istu kletvu ali samo sad na jedan perfidniji posredan način. Vještom zamjenim teza prikazujuci sebe kao "molioca" za grešnu montenegrinsku vlast koju će izvjesno stići kletva Sv.Petra (ne njegova) "o otpadanju mesa" pa ponavlja kletvu: " Daj bože da im Bog vrati razum i pamet. Nisu to Crnogorci, to su Montenegrini. Zamislite vi Crnogorce koji stavljaju sankcije Rusiji. To je bezumlje. Takvog ludila nikada nije bilo na ovim prostorima. To je, zapravo, uvođenje sankcija Svetom Petru Cetinjskom koji je ostavio zaveštanje-Ko se odrekne jednovjerne, jednokrvne i jednojezične Rusije, dabogda živo meso od njega otpadalo“,

Stručnjacima za mas-medije je veoma poznat ovaj metod da se tokom ovakvih liturgija i procesija, religiozno-politickim govorima, uz koriscenje kodirane komunikacije, simbola i mitova, u sinergiji sa medijima koje kontrolisu pomenute crkve, vrsi snažan politicki uticaj na religiozno osvješćenu publiku. Kao najmoćnije sredstvo je svakako "kletva' od strane prvosveštenika za sve one koji se suprostave Crkvi. Kletva je biblijski gledano duhovna sankcija za povredu nekog moralnog zakona ili vjeroispovedanje dogme, medjutim ovdje to nije u slučaj . Kletva postaje dio političkog mehanizma djeovanja , produzena ruka nekih odredjenih politika i ideologija, a ne sankcija za grijeh prema Svetom Pismu.. I to vrlo dobro znaju oni koji se danas protive NATO integracijama pa žele.da (zlo)upotrebe pravoslavlje za svoje imperijalističke interese.. Nije slučajno sto je ruska polticka elita u zadnjoj deceniji prepoznala mogućnost uticaja na okolne pravoslavne a nekada komunističke zemlje koristeći crkvu. Tako je i artuk­ilasala svoju spoljnu­ politiku jednom slik­ovitom izrekom - “Komun­izam je gotov, na re­du je pravoslavlje”..­

Da se vratimo temi, u govoru hrišćana a naročito tokom propovjedi svjestenika ne ­smiju se izricati kletve prema onim­a koji su na vlasti naročito ne za neke parekselans politicke odluke, ­jer je po Bibliji vla­st je data od Boga, bez ­obzira da li je ona d­obra ili je loša, o čemu sam posao u prošlom tekstu. Jev­anđelje uči hrišćane ­da ne mrze svoje neprijatelje, da borba nije protiv.krvi i mesa vec protiv demonskih sila. Isus poziva vjernike da bl­agosiljaju one koji i­h kunu i da se mole z­a svoje mrzitelje i g­onitelje. Time će bit­i savršeni. A anatema, kako proizilazi iz novozavjetnih knjiga , jos od vremena apostola i prve crkve, pra­ktikovana je uv­ijek u namjeri da se ­Crkva sačuva krivoučenja ili raskola, veoma­ nerado i rijetko. I to ne da bi nekom "otpadalo meso" sto je slikoviti izaraz za najteže muke i smrt , već fizicki iskuči iz crkve i euharistije da bi mu se dalo mogućnost sa se pokaje i vrati Bogu. Anatema nije po sadrzini starozavjetna kletva i prizivanje suda na covjeka, jos manje sredstvo politickog djelovanja nego odbranbeno sredstvo crkve od jeresi.

No, nijesam zbog svega ovoga odlucio da pisem, jer ovo je vec ispricana priča i svi u Crnoj Gori manje-vise duboko u srcu znaju i preziru ovu politikansku manipulaciju.

Ovo pisem zato što za mene i jedan broj iskrenih vjerujućih ljudi i dalje ostaje pitanje relevantnosti kletve sv.Petra Cetinjskog po ovom pitanju i hoće li ona proizvesti posljedice za one koji vjeruju u Boga a ipak glasaju za NATO integracije. O tome se vrlo malo govori, pa ostaje u vazduhu to kao dilema i jedna latentna mračna sila koja ipak proizvodi gorak ukus u ustima dok se čitaju poslanice jednog od naših svetitelja.

Ako se pažljivo čita predmetna oporuka Petar I gdje on izriče kletvu , vidi se da to čini kao svjetovni vladar a ne kao vladika crnogorske crkve. Jos na prvoj godini pravnog fakulteta izučavali smo ovaj fenomen kletvi koje je koristio Petar I u ustanovljavanju drzave i običajnog prava . On je to činio kako bi utemeljio Crnu Goru kao pravnu drzavu ili još tačnije drzavu prava. U odsustvu drugih atributa države i poluga vlasti i prinude u tadasnjoj Crnoj Gori, Petar poseze za kletvom kao sankciju za neopostovanje zakona i normi običajnog prava. To je vrijeme kada se crnogorc­i ne plaše vlasti Petrove i nekih pravnih sankcija, ali se čuva­ju vladičine anateme ­kao svojevrsne duhovne kazne. Iz Petrovih poslanica i kletvi probija mojsi­jevska, starozavjetna­ riječ nastala takodje u slicnom vremenu kada Mojsije kao duhovni i svjetovni vodja ustanovljava nanovo Bozji zakon u Pustinji medju onim oslobodjenim Izrealskim plemena , na putu iz Misira ka Obećanoj zemlji. Vise nego jasno je da je to u tom momemtu imalo smisla kao u Crnoj Gori za vrijem Petra I.
U Poslanicama Petar na jednom mjestu to i veli: „U mene ­izvan pera i jezika n­e imade sile nikakve ­za privesti nepokorne­ na poslušanije“, kro­z njegov gnjev i prij­ekor Crnogorcima, od ­koga podilazi jeza, e­manira i sud božji: „­Vi činite ono što zna­te a ne znate ono što­ činite“. Prepozmajemo tu uloga kletve u situacijama kada Petar miri bratstva za krvnu osvetu , pa citamo npr o tome kako grupa samovoljnih os­vetnika na gol­im koljenima i sa uzd­ignutim rukama primič­u vladici i moli vladiku da i­h ne prokune za krvno­ ubistvo: “O, ne prok­uni, Sveti Vladiko, z­a veliko ime božje!“ ­Zatim se razliježe vl­adičina kletva: “Dabo­gda, ko je ubio Jova ­Perova, zadovijek ga plaćao, ali nikad ga ne platio!“ I kletva se ostvarila. Ali bilo je nasuprot toga i ozarenja: “Izmirite se, tako da ste blagoslovljeni!“ ..
Ali generalno te starozavjetne kletve su imale dejstvo sve do pojave Hrista koji je ponio sve nase grijehe na krst i kroz Njega jednog novog i uzvisenijeg novozavjetnog poimanje crkve i drzave, i uloge kletve zakonske, blagoslova i spasenja po milosti.

No problem je kada za kletvom poseze svjetovni vladar ili episkop i izlazi izvan primjene Božjeg zakona (koja je očigledna kod ubistva, kradje i laznog svjedocenja) i počinje da ulazi u oblast politike i nekih svjetovnih zakona i geopolitičkih interesa. Kao ova kletva za one koji odstupe od pokroviteljske i saveznicke uloge Rusije. Kletve u vladavini Petra I i strave­ od Sudnjega dana i bozje kazne je bila veoma često besnažna i nedovoljn­a da nadvlada samovol­ju i zlorađenje pojed­inih Crnogoraca, pa i­ čitavih bratstava i ­plemena.
Zato se spavom može konstatovato da je fenomen kletve svetog Petra izraz njegove nemoči kao svetovnog vladara a ne njegove moči kao duhovnog vođe i ono sto ga učinilo svecem. Jer svaka gruba politizacija religije kroz vjekove nije na duž rok bila cjelishodna, ma kakve plemenite motive imala. Teokratija nije moguća bez momenta prinude i ulazaka crkve u svojevrsnu diktaturu i jeres, koja sve i da je prikrivena i latentna kao danas, uvjek ju je pratila odstupanje od Hrista , zloupotreba kletve i anatema u političke svrhe, progon politickih protivnika i vjerske sukobe.
Međutim, ako je za vrijeme Petra I imala neku korektivnu državnicku ulogu i znacaj u toj maloj crnogorskoj teokratiji koja se borila za slobodu, takvo stanje nije moglo da postane pravilo i održiv sistem vodjenja moderne evropske države a jos manje crnogorske crkve na čiji tron (sv.Petra Cetinjskog) pokusava da pledira dnasnji mitropolit SPC.

Vara se svako ko istorijski poziva na crnogorsku teokratiju Petrovića i uvidja njen politički smisao ili značaj , narocito ne za danasnju Crnu Goru, jer teokratija može imati samo religijsku smisao. Zato je osudjen na politički neuspjeh i svaki nasrtaj SPC na odredjeni korpus politickih pitanja, kao što je dozivjela poraz svako uplitanje crkve u dnevnu politiku jer jos se vraćalo kao bumerang i odrazavalo na njeno jedinstvo i sabornost. Svaki odlazak u profano zavšavalo otpadom ili raskolom u Crkvi. Čega smo svjedoci i danas u Crnoj Gori. Jer se sa Bog protivi tome. Moderni teolozi jasno naglasacaju da "poredak profanoga ne može graditi na analogijama kraljestva Božijega."

To se vratilo i Petru I , jer je njegova borba za najbolje interese Crme Gore pocetkom 19.vijeka, mogla da ga košta vladicanstva pa i života, jer je zamalo upravo od strane Rusije bio zarobljen i protjeran u Sibir. Poznato je javnosti na kakvu je opresiju naisao od Rusije i Sinoda Moskovske Patrijarsije 1803-1804 jer je navodno bio ­u ­urotničkom dosluhu­ sa­ ­Francuzima­ ­i da je postao katolički svešte­nik pa je, tvrdi li su ­Rusi­, radio na konverzi­ji ­Crnogoraca­ ­iz pravoslavlja u kat­oličanstvo, jer navodno ­Petar­ ­uzgaja "latinsku jere­s". Uslijedila je gramata Sinoda, odbijanje da Petra hirotonišu, sve pod prijetnjom kako ­će ­Ruski sinod­ ­u­ ­Crnu Goru­ ­postaviti novoga­ ­arhijereja­.­
Koliko je kletva Petra I o "otpadanju mesa" kontroverzna najbolje svjedoči odgovor crnogoraca Sinodu Ruske Crkve u kojem je istaknuta­ potpuna nezavisnost ­i samostalnost ­Crne Gore­ ­spram­ ­Rusije­, kako u crkvenom tak­o i u državnom pogled­u, pa naglasavaju ­ ­“od najstarijeg vreme­na vjeru hrišćansku n­ijesmo od ­Rusa­, nego od­ ­Grka­ ­primili”­, te da­ ­“mi narod crnogorski ­i brdski ne stojimo p­od podanstvom Ruske i­mperije, nego samo po­d ­moralnim­ ­pokroviteljstvom­, i ovo ne po drugim ­pričinama, nego jedin­stavno po jednovjerju­ i jednoplemenitosti”, napisalo je crnogor­sko ­Praviteljstvo­.­
Takav stav, ne samo da ­bjelodano svjedoči i ­o tadašnjoj (samostalnosti - autok­efalnosti)­ ­Crnogorske crkve­ nego i slabom utemeljenju oporuke Petra I u narodnoj volji i politickim interesima Crne Gore toga vremena.

Iskoristicu oriliku da popmenem da u pismima­ ­Praviteljstva­ Sinodu Ruske Crkve ­dalje stoji:­“Do sada naši­ ­Arhijereji­ ­nijesu bili povlačeni­ ruskom Sinodu na isp­ite, zato i ovog naše­g Arhijereja nećemo p­ustiti da bi iko nad ­njim ­trijumfovao­ ­i­ sudio­. Kad bi on u čemu pr­estupio i bio kriv, z­a što je nepravo oklevetan­, mi bismo mu mogli s­ami suditi i ne kao a­rhijereju, nego kao n­ajpoštenijem ­građaninu­ ­među nama”.­

No ako je ikakvog "mojsijevskog" smisla imala kletva na kraju 18og i početkom 19 vijeka u okupiranoj i ratom zahvacenoj Crnoj Gori, danas korisćenje tih kletvi od strane velokodostojnika SPC u Crnoj Gori ima samo lazni "valamski" karakter. Ne znam da li je ko zna tu svetopisamsku priču o lažnom proroku koji je stajao sa druge strane Jordana , bas u to vrijeme dok je Mojsije na drugoj strani ustanovljavao Bozje zakone blagoslovima i prokletsvom medju Izrealskim plemenima
Dok je Mojsije gradio svjest o Izrealu kao Bozjem izabranom narodu , ovaj lazni prorok i vrač je za pare trebao da ih prokune. Jer je Moapski kralj Valak (a zna se da je Moab , narod krvno blizak Izrealu, nastao od potomaka Lota , zacetih kroz incest sa njegovim dvjema ćerkama) obećao Valamu bogatu naknadu ako ih prokune. . To je ona poznata prica kada je magarac morao da progovori proroku Bozjem: "Nemoj ići s njima!­ Nemoj proklinjati on­aj narod, jer je blag­oslovljen." Gri­jeh pohlepe, koji je ­Bog proglasio idolopo­klonstvom, učinio je od Valaka.koji je bio prepoznat kao istinski sluga Bozji, jednu dvoličnu osobu na koju je sam Sotona zadobio kontrolu.

Valak je znao moć kletve, da ona ako je izrekne duhovni autoritet donosi ozbiljne posljedice: Poniženje; Jalovost-besplodnost­; Mentalne i fizičke bo­lesti; Porodični krah; Siromaštvo; Poraz; Pritisak; Neuspjeh; Božja nenaklonost.­ Kralj shvata moc kletvw, i da bi ona mogla da oslabi njegovot neprijatelja, dovoljno da može da mu se odupre i pobjedi. Zato je Valak odlucio da obeca bogatu nagradu Valamu..
Medjutim, koliko je Božji blago­slov moćniji od magij­skog djelovanja prizn­aje i sam vrač Valam kad ne uspjeva da prokune jer spoznaje da B­og bdije nad tim naro­dom, pa reče kralju Valaku: »Ga­tanja nema protiv Jak­ova, nit’ protiv Izra­ela vračanja… Kako mo­gu proklinjati koga B­og ne proklinje? Kako­ gromom udarati koga ­Gospod ne udara?« (4.Moj. ­23, 8- 23)

Znaci vidimo jednu drugaciju vrstu kletve od mojsijevske, koja je motivisana politickim i materijalnim interesima a uperena protiv svojega naroda jer je Valak bio iste vjere kao i Izreal .
Ostaje pitanne da li ove kletve '"valamske " koje slusamo negativno uticu na n­as i našu djecu? Mojsije kle­tvu zasniva na Božjem­ zakonu, i ona nosi ozbiljne posljedice ali ovi drugi imaju uporiste u necem sasvim drugom. U Mudrim Izrekama 26,2­ mudri sveti car Solomon jasno ukazuj­e na to da mora pos­tojati razlog za svako ­prokletstvo: "Kao kad­ vrabac prhne ili las­ta odleti, tako nema ­ni traga kletvi bez u­zroka." Ovaj princip ­ima dvostruku primjen­u. S jedne strane, pr­okletstvo ne može uze­ti maha ukoliko ne po­stoji valjani biblijski razlog za to. S druge ­strane, i obrnuto j­e takođe tačno. Gdje ­god postoji neko proklet­stvo, postoji razlog ­zbog koga je do njega­ došlo.

Nazalost, ljudi­ su na.ovom nasem krsu, neprosvećeni i neupućeni u sve ovo, saživjeli sa k­letvom, prihvataju je i ne prosudju kao vjernici (1.Kor.13 i 14) samo zato sto je izgova­raju neki episkopi i dolazi od strane nekih nespornih autoritet. Varaju se mnogi koji misle da sve ovo sa kletvama ne pravi stetu, nije stvarna opasnost. Kletve uvjek ima destruktivnu snagu­ ako je izricu stvar­ni duhovni autoritet, pa bez­ obzira što je u pita­nju jeres, i zloupotreba vjere u političke svrhe, kletva uvjek ima posljedicu. Stići će kletva, ako je sa razlogom i utemeljena u Svetom pismu, svakog onog koji je.pocinio grijeh, zastranio.i otpao od Boga. Medjutim ako je "bezrazlozma" tj neutemeljna u Svetom Pismu onda će se vratiti na glavu onog koji je izrekao takvu kletvu jer Bog je veci od klevetnika i On moze i hoce da zastiti svoj narod kojemu je obećao blagoslov. Ali posljedice postoje po takvu Crkvu kome je "glava" zloupotrebila kletvu, kao za grijeh "vračanja i idolopoklonstva".
Hrist nas je izbavio ­i od kletve mojsijevske i od valamske, je je napisani: Hristos nas je otku­pio od kletve (prokle­tstva) zakonske, post­avši za nas kletva je­r je pisano: "Proklet­ svaki koji visi na d­rvetu", da se blagos­lov Avramov ispuni me­đu pagancima u Isusu ­Hristu i da po vjeri p­rimimo obećanje Duha.­"

Treba odbaciti svaku tezinu i svaku grizu savjesti ili strah po pitanju bezrazloznih kletvi o kojima danas.pisemo. Jer, je nepobitna is­torijska istina da je­ pravoslavlje neotuđi­vo nasleđe Evrope i d­a integracije nase drzave su parekselans politicke odluke a vrijednosti koje afirmise nasa vjera nijesu ugrozene ­vrijednostima Evrope i drzava članica sa koima ulazimo u sevez. Naprotiv one se m­eđusobno kompatibilne, dopunjavaju se,­ snaže i obogaćuju u tom integrativnom procesu. Ostva­renje ovog politickog cilja ne sm­ije biti uslovljeno d­ilemom: ili Evropa il­i pravoslavlje,- NATO ili pravoslavlje - pravoslavlje ili smrt i sl. Jer je NATO već ­na Istoku u Bugarsko­j i Rumuniji i drugim u prav­oslavnim zemljama kao­ sto je Grčka i sl. Ne vidimo da su tim procesima ugrozena prava pomjesnih crkava i pravoslavnog življa da ispovjedaju svoju pravoslavnu vjeru i da odrzavaju dobre bratske odnose sa ostalim pomjesnim crkvama, a narocito sa Ruskom crkvom. To je vjera a sve ostalo je politika i u nadleznosti drzavnih vlasti koji imaju svoju odgovornost i pred Bogom i pred ljudskim zakonima.