"Budimo ljudi a ne neljudi" govorio je Patrijarh Pavle, ali to se ne može razumjeti dok se ne shvati sto je covjek. Da čovjek nije i ne može biti čovjek ako samo ostane čovjek a ne postane kao bog. . Liice čovjeka je lice zvjeri, unakazeno grijehom u kojem je i zacet i u kojem se rodio. Ostane li "samo covjek" ostaće slican oblicima zivota znatno ispod ljudskog i andjeoskog. Postace zvijer ne udje li u proces oboženja, jer samo kroz taj proces pokajanja od rugobe grijeha i proces preumljenja moze postati čovjekom!
Vladike Rada kao da pita i daje odgovor "Sto je covjek a mora biti čovjek!". Moze li covjek pobjeditii nistavilo i biti covjekom u punom smislu te riječi, nekim sopstvenim snagama i razumjevanjem?.. Ne. Shvata da covjek bez Boga, bez Duha Njegovoga nikad neće moći ustati iz i zvjerinje bezlicnisti.
Ko ostane "covjek" biće zapravo nečovjek , utopice se u nistavilo bezlocnosti , svijet sjenki, gmazova i reptila..Kao sto u tami sobe ne razanajes oblike i boje. Sve je pipanje, bauljanje, teturanje i spoticanje u svijetu sijenki. Svaki lik je isti, sivilo bez crta i obrisa..
Tek pred blistavim likom Bozjim covjek sagledava sebe, nalazi snage i htjenja da postane visi oblik zivljenja, istinski covjek stvoren na sliku Bozju. "Bez Mene ne mozete nista ciniti" kaze Bozja Rijec.
Jer biti čovjek je biti kao bog, to je sinonim za hristolikost i ima bogočovjecansko odredjenje. Tek kad postanes dijete Bozje, kao Hrist, bogocovjek, shvatas da djeca lice na svoje očeve i braću.. Dusa tvoja shvata da nije ruzno pače već predivni labud. Da ima nekog veoma znanog , u Univerzumu, bliskog, na koga je licilo od rodjenja i kojega je njegov srce oduvjek trazilo dok su ga drugi prezirali.. Tek u tom prepoznavanju, izranja nasa ljepota, nasa slava, nas pravi ljudski lik i karakter, bogocovjecanski!
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар