петак, 28. октобар 2016.

Budimo ljudi

"Budimo ljudi a ne neljudi" govorio je Patrijarh Pavle, ali to se ne može razumjeti dok se ne shvati sto je covjek. Da čovjek nije i ne može biti čovjek ako samo ostane čovjek a ne postane kao bog. . Liice čovjeka je lice zvjeri, unakazeno grijehom u kojem je i zacet i u kojem se rodio. Ostane li "samo covjek" ostaće slican oblicima zivota znatno ispod ljudskog i andjeoskog. Postace zvijer ne udje li u proces oboženja, jer samo kroz taj proces pokajanja od rugobe grijeha i proces preumljenja moze postati čovjekom!
Vladike Rada kao da pita i daje odgovor "Sto je covjek a mora biti čovjek!". Moze li covjek pobjeditii nistavilo i biti covjekom u punom smislu te riječi, nekim sopstvenim snagama i razumjevanjem?.. Ne. Shvata da covjek bez Boga, bez Duha Njegovoga nikad neće moći ustati iz  i zvjerinje bezlicnisti.
Ko ostane "covjek" biće zapravo nečovjek , utopice se u nistavilo bezlocnosti , svijet sjenki, gmazova i reptila..Kao sto u tami sobe ne razanajes oblike i boje. Sve je pipanje, bauljanje, teturanje i spoticanje u svijetu sijenki. Svaki lik je isti, sivilo  bez crta i obrisa..
Tek pred blistavim likom Bozjim covjek sagledava sebe, nalazi snage i htjenja da postane visi oblik zivljenja, istinski covjek stvoren na sliku Bozju. "Bez Mene ne mozete nista ciniti" kaze Bozja Rijec.
Jer biti čovjek je biti kao bog, to je sinonim za hristolikost i ima bogočovjecansko odredjenje. Tek kad postanes dijete Bozje, kao Hrist, bogocovjek, shvatas da djeca lice na svoje očeve i braću.. Dusa tvoja shvata da nije ruzno pače već predivni labud. Da ima nekog veoma znanog , u Univerzumu,  bliskog,  na koga je licilo od rodjenja i kojega je njegov srce oduvjek trazilo dok su ga drugi prezirali.. Tek u tom prepoznavanju, izranja nasa ljepota, nasa slava, nas pravi ljudski lik  i karakter, bogocovjecanski!