Пређи на главни садржај

Badava dajte

"BADAVA ste primili, badava dajte”, rekao je Isus svojim apostolima kad ih je poslao da propovijedaju jevandjrlje (Matej 10:8). I to je sve u redu. Medjutim u svom hodu sa Bogom upravo sam se osvjedočio da mnogi koji se izjašnjavaju kao sveštenici i Hristovi sljedbenici nijesu spremni ‘davati badava’. U stvari, mnoge vjerske vođe u crkvama  “uče za platu” (Mihej 3:11). Neki su se čak obogatili ubirajući priloge od svog "stada".

A pogledajte učenike iz prvog vijeka, iz prve Crkve. Oni nemaju plaćeno sveštenstvo, jer Božje sluge, nikad nijesu to doživljavali kao svoju profesiju jer nijesu bili “trgovci Božjom riječi”. Naprotiv u njihovim govorima i odnosu sa ljudima mora da se vidi da nemaju licnog interesa i da propovjed ima silu samo kada je “potaknuta iskrenošću,  kao poslani od Boga” (2. Korinćanima 2:17).

Jevanđelje se naviještava jednostavnošću i besplatno, rađa iz divljenja spasenju koje dolazi iz ove zapovjesti - što sam badava primio, moram badava dijeliti.
Božje je kraljevstvo besplatan dar, a ne kao onaj Simon iz Djela Apostolskih koji se bavio magijom, kad je vidio kako apostoli Petar i Jovan imaju moć i kako čine čuda, pa ponudio novac kako bi i njemu dali tu moć. A Petar ga strogo prekorio, rekavši: “Neka tvoje srebro propadne s tobom, jer si mislio novcem steći Božji besplatni dar”
Besplatnost dijeljenja jevandjelja je bila od samih početaka hrišćanske zajednice izvrgnuta napasti da se izvan nje traži odredjena snaga i poluge moći, a naša je snaga upravo besplatnost evanđelja. U Crkvi je uvijek bila ta napast da se provide odredjene privilegije i novci ali to unosi konfizuju u misiji Crkve pa sve izgleda kao prozelitizam (zadobijanje sljedbenika). Pojedine crkvene vodje stalno u ogranicenim materijalnim resursima i siromastvu nalaze opravdanje  da ne ispunjavaju svoju soasonosnu misiju. Govore kako nemaju hramova, nemaju priloga, nemaju podrsku drzave ili nemaju dovoljno sljedbenika i sl. Gledaju u ono čega nema umjesto da gledaju u Boga koji je izvor svake mogucnosti. Traže izgove umjesto da traze razloge.. Njegovo je srebro i zlato, Njegove se nebeske i zemaljske riznice, On je pozvao Rjecju ono čega nema da postane ono sto treba. Od nevidljivog stvara vidljivo. Zato  Gospod Bog poziva svoje sluge da u sili i besplatnosti naviještavaju Rijec a ne da stvaraju neke pristalice (prozelite)..
Sve je milost, sve. Vjernici vrlo svjesno ili bezobrazno prelaze preko propovjedi na gori, kada Isus kaze "Blagoslovljeni su siromasni...". Ma daj Isuse, jesi li siguran sto pričas? Siromastvo je jad i čemer, kakvo blaženstvo?  Medjutim , ko ne spozna ovu duboku istinu nikad neče ući u Carstvon Nebesko, jer lakse je kamili proci kroz iglene ùsi nego onom koji ovo ne razumije.  Crkva mora da je siromaška da bi bila spasonosna.. Naviještanje jevanđelja mora ići putem siromaštva, svjedočenjem siromaštva. Siromaštvo nas spašava od toga da ne budemo organizatori, preduzetnici, koji od crkve prave biznis, mehanizam za sticanje priloga, razbojnicku pećinu...

Medjutim od sveg ovog najmizernije i najpodlije je kada crkva pocne da manipulise blagoslovom i uslovljava ga odredjenim davanjem. Ne govirim samo o novcu, kada  popovi ustanovr odredjene "cjenovnike za pruzanje crkvenih usluga" pa npr. milosni dar bozjeg krstenja "naplaćuju"..
Medjutim zelim da govorim o jednoj perfidnom nematerijalnom uslovljavanja davanja bozjeg beplstnog dara spasenja. To je jedna dimenzija ideoloskog prozelitizma, kada se uskracuje krstenje, vjenčanje ili opelo na osnovu neke ideoloske, političke ili nacionalne pripadnosti. Imamo tako u našoj crkvenoj istoriji zabiljezena rasirenu praksu o kojoj piše Zvezdan Folić u knjizi "Vjerske zajednice u Crnoj Gori 1918 - 1953." .. Tokom II svetskog rata mirropolit crnogorsko primorski Joanikije Lipovac ( kojeg je SPC proglasila svecem) tako zabranjuje opela odredjenim žrtvama rata na ideoloskoj osnovi (komunisti, partizani i sl.) koje definise kao "neprijatelje crkve"..
U Jevandjeljima je zapisano mnostvo svjedocanstava o isceljnjima bolesnih, hranjenju gladnih, izgonjenjima zlih duhova, vaskrsavanju mrtvih i drugih čuda koje je Isus činio. Ni na jednom mjestu nećete procitati da je Isus uslovljavao molioce protelitiznom ili bilo kakvim cinjenjem pa čak ni vjerom u Njega... On bi bezuslovno i besolatno iscijelio gubavca, nahranio gladnog, oslobodio opsjednutog i vaskrsao mrtvog kad bi ga zamolili. U svojem nemanipulatorskom davanju bi isao dotle da je zapovjedao isceljenima da ćute o svemu, odgovarao bi ih da ga ne slijede i da nikakve darove mu ne daju.. Svih 10 isceljenih gubavaca slao bi crkvenim vodjama sa kojima je bio u suskobu da se njima pokažu. I onda samo onaj jedan bi se vrato da Mu zahvali.. Ali samo mu je takav jedan bio dragocjen, koji mu dolazi bez interesa i potrebe, zahvalana srca, sa takvima je zelio dijeli svoju vjeru i imati zajednistvo.. Na sta bi izgledalo da je onom rimskom oficiru uskratio isceljenje sina zbog ideoloskih razloga, jer valjda je "grijeh" sluziti okupatoru i izdajnicima svoga roda... A upravo je Isus "izdajnicima" onoga doba sluzio i u njihove kuce ulazio, kao sto je bio onaj poreznik Zakej.. Eto cak i Mateja , koji je skupljao harac za okupatora, Isus poziva za svojega najblizeg učenika, apostola, koji ce postati jedan od četiri Jevandjelista, koji ne slucajno i zapisa ove riječi "Badava ste primili, badava dajte"..
Isusa su zbog toga nazivali prijateljem grješnika i carinika i to je bio jedan od razloga zašto Židovi nijesu prihvatali Isusa kao Mesiju, kao Božjeg poslanika jer nijesu mogli vjerovati niti prihvatiti da je Bog tako blizu grješnicima i politickim neprijateljima. A Isus je htio upravo to pokazati. Želio je navijestiti Boga koji je milosrdan, koji ne dijeli ljude ni po kojem osnovu, etnickom, rasnom, ideoloskom i sl.. Koji bez intersa oprašta, koji ima razumijevanja za naše slabosti i grijehe, ali ih ne opravdava lako.. Trazi sve za sve..
Ima li dublje manipulacije nego kada Crkva Njegova danas uslovljava milosni besplatni dar radosne vijesti pripadanjem jednoj etnickoj grupi, odredjenom ideoloskom konceptu ili kakvim materijalnim davanjima. Pa ih pod paklenim prijetnjom i uslovljava ili uskraćivanje blagoslova, drži opela ideoloskim neprijateljima, u krstenicama neće da napiše crnogorac, trazi odredjene napojnice da bi okadio dom i sl. Tako koristeći one najdublje slojeve ljudske potrebe za Bogom, trpa ih odredjene politicke torove i materijalno iskorisćava, cineći ideoloskim pristalicama, "sinovima pogibli sedam puta gorih od sebe.". A Gospod nas poziva da bezuslovno i besplatno dijelimo ono sto smo badava primili. Jer jedino tako hraneći, iscejljujuči i ljubeći svoje prijatelje i neprijatelje skupljamo "užareno ugljevlje na njihovim glavama" ne bi li se povratili od svojih zlih puteva , pokajali i predali svoje zivote Gospodu..

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski