Otidjoh prije neki dan u Aromu, bilo je mozda 21.30h ne vise.. Rade do 23h, pa je daleko bilo do zatvaranja... Dodjem na odjel za preradjevine i malo pricekah dok dodjoše prodavacice, jer su nesto preslagale u magacinu. Jedna krenu iza pulta a druga nekako put mene. Ja upitah notmalno: Oprostite, da nije kasno, jeste li ocistile nož za rezanjje? jer sam zelio malo trapista da mi se nareze..
Kad one zapanjene stadoše, mislio sam da sam nesto pogresno rekao. Ova prodavacica koja je pored mene bila odusevljeno reče: Vi ste gospodine prvi od kada ja radim ovdje da je uopste mario za to da li smo ocistile noz. dolaze nam pred kraj smjene i bez problema zahtjevaju, tako da na autobus ne mozemo da stignemo.. Naravno, sve dok radimo mi narezujemo.." odgovorile su obije , vidno ozarene jer ih je neko razumio i ispoštovao..
Sjetih se zato svoje fenomenalne profesorice Termodinamike u 3.razredu srednje skole, znao sam to cesto da pomenem, kako mi je jednom poslije časa rekla: Znas Lave, zbog tebe i jos nekoliko djaka iz ove skole ja volim ovaj posao, trudim se da dam najvise na času, vi dajete smisao nasim naporima. Nama profesorima je dragocjeno kada vidimo da neko sa paznjom i koncentracijim slusa vasa predavanja, pa vidimo reakciju na vasim licima, neku vrstu odjeka onog sto govorimo. Da vidite kakav je prizor pred nama dok izvidimo nastavu, te mase nezainteresovanih lica, znali bi o cemu vam.pricam.
Zaista, ja sam uvjek pazio na casovima, to je bio nacin kako sam postizao odlicne uspjehe i visoke ocjene. Zapisivao bih i pamtio sto se predaje i onda skoro da nijesam morao uciti. Samo prelistam biljeske i bilo je dovoljno za 5..
No, razmisljam koliko je to vazno da ispostujemo ljude, da samo malo paznje poklonimo i napora ucinimo i bice.dovoljno.. Malo ljubaznisti ne kosta nista a toliko znači.. Nekome cemo tako mozda olaksati naporan dan, nekome dati smisla njegovim zalaganjima, a nekome mozda promjeniti pogled na svijet, vratiti vjeru u ljude , vratiti radost zivljenja. Samo malo .. Jer nekad nepaznjom mozemo biti kap u punoj caši prezira i gorcine, koja će sve preliti... Da svojom nemarom zgazimo već stučenu trsku i ugasimo svijecu koja jedva tinja.. Budimo pazljivi prema ljudima, jer nekim je bas to slamka.za koju se mogu uhvatiti da preguraju dan..
Po motivu Isaija 42.1-3 "Evo sluge mojega, kojega podupirem, izbranika mojega, koji je mio duši mojoj; metnuću duh svoj na njega, sud narodima javljaće.
Neće vikati ni podizati, niti će se čuti glas njegov po ulicama.
Trske stučene neće prelomiti, i svještila koje se puši neće ugasiti; javljaće sud po istini."
Коментари
Постави коментар