четвртак, 15. септембар 2016.

Kao u snu

Desilo mi se jutros u snu onaj osjecaj kada ukapiras nesto krucijalno vazno, presudnu istinu, neko rjesenje sustinskog pitanja.. Pa u nekom polusnu sam to i zapisao kao.Jos sam se kao budio da to zapecatim da mi nekako ne umakne. .. Ali avaj :) jos jedno budjenje, u ovom svijetu konfuzije, zabune, obmane i sjenki.. Stojim cjelo prijepodne, pokusavajuci da se svega sjetim, zbunjen , kao na nekoj stanici sa koje je moj voz otisao bez mene, vec sam prestao da trcim dok on izmice u daljinu, da ga vise i ne mogu vidjeti.. Ali ostaje jedno, snazno sjecanje, na moj san, na jednu Istinu koja je razgovarala sa mojim dusom dok je taj podlac -razum zaspao na strazi. Sve je mozda nestalo sa jutarnjom izmaglicom i rosom, ali jedno moje srce zna - On postoji. Postoji moj Krucijalni Odgovor, Blistava Istina i Suštinsko Rjesenje.. I znam da ce Ga moja dusa ponovo sresti, i da ce tada razgovarati Licem k licu, kristalno jasno kao na podnevnom suncu,  a ne vise kao u ogledalu u magnovenju polusna...