субота, 10. септембар 2016.

Domaćini i paraziti

Postoje ljudi koji žive OD ljudi (paraziti) a ne ZA ljude.. Hrane se njihovom dobrotom, ljubavlju, radom, pažnjom. Žive njihove živote jer nemaju svojeg. Žive od tudje životne energije, hrabrosti, vizije, moci jer svoje niti imaju niti hoće.
Teško ih je prepoznati, sve dok ne dodje jesen života i neka decembarska oštra, vjetrovita i hladna jutra kada opadne žuto lišče sa naših grana. Tada se ukažu ti ljudi – imele.. Ko je vidio drvo imele, ono malo, zeleno i bujno na goloj grani velikog razgranatig listopadnog drveta zna o čemu pisem.


Čudna je to stvar sa parazitima, jer domaćin trpi parazita ne zato što to želi, nego zato što ga se ne može riješiti, zapravo ne zna kako se može osloboditi.. Osjeća neku vrstu nemoći i zavisnosti prema njemu ili fatalnu privlačnost..
Sa druge strane i parazit u potpunosti zavisi o domaćinu, on to ne priznaje ali zna u svom srcu. Živi od domaćina ali ga i truje i tiho ubija. Kao kakav vampir.
Ali to nije čovjek-predator jer postoji razlika između predatora i parazita. Predator ubije žrtvu kako bi je pojeo, dok za parazita je idealna situacija da se lagano hrani domaćinom i siše mu krv i tjelesne tečnosti bez da ga ubije ili učini neku veću štetu žrtvi.

No najčešće to nije tako, a posebno ako domaćin pokušava da otkači domačina ovaj počinje da mijenja taktiku i kreče da ispušta toksine i oslabljuje imuni sistem domaćina , tako da ovaj postaje slab i nemočan da se brani.. No nevolja je što tako domacin slabi i gubi trku u ovom svijetu gdje samo najači opstaju. I priti mu nestanak. Pa citav ovaj odnos parazit-domacin postaje benevolentan i paradoksalan. Uvjek ga prate klackalice slabljenja i jacanja , jedne ili druge strane. Medjusobno borbe ali i podrške. Od krajnje kriznih situacija do onih krajnje pozrtvovanih kada parazit čak pokusava da odbrani domaćina od drugih parazita jer ,jado moj, ovi zele da ga iskoriste. Čini se da svesrdno pomaže (navodno jedini se nalazi u nevolji) domaćinu da ovaj ustane i ponovo ojača i stane na noge. Dobijaće pohvale, pažnju, podršku , postoje situacije kada čak parazit zamjeni organ svome domaćinu (kao na slici).

Ali sve do jedne nevidljive granice do kada parazit procjenjuje da domaćin ima sanse da se oporavi i postane ponovo jak i koristan za sisanje krvi, čitaj novci, položaj, životne radosti, pažnja i pomoć. Samo do tada traje njihova morbidna simbioza i lojalnost, sa kojom se neki nesrecni domaćini hvale.
Pojasnicu, jednom na pecanju svojim sam očima gledao kako parazit napušta ribu / tijelo domaćina u momentu njegovog umiranja . Postojalo je nešto strašno podlo i licemjerno u toj sceni. Neka vrsta bijedne izdaje i ostavljanja onog OD koga (a ne ZA koga) je parazit sve vrijeme živio. To je taj komenat kada on uvidja da vise nema koristi od njega i bjezi.. Sa druge strane bilo je i neke panike i straha u tom užurbanom i grčevitom napustanju domacina. Jer parazit zna odlično da ako ostane lojalan i vjeran svom umirućem domaćinu da će i on sa njim umrijeti jer paraziti ne mogu (citaj ne zele) živjeti bez nekog domaćina, zivjeti posteno i odgovorno od svoga rada . Parazit žuri u svojoj izlaznoj strategiji , zna da mora biti sposoban spojiti se na nekog drugog domaćina, što prije, bilo na površini kao što to rade pomenute imele ili vaši, krpelji ili iznutra kao sto to čine trihinele, pantljičare itd.. ima ih veoma mnogo vrsta…

Što da čini čovjek, domaćin? Može li se izbaviti.. Ja mislim da ne. Ako se i izbavi nekako od jednog dodje drugi i tako do u nedogled. Čuo sam razne psihologe i sociologe koji objasnjavaju ovu problematiku ali nijesam čuo niti jedan dobar način kako se trajno otkačiti krvopija .

Osim jednog jedinog načina o kome govori Biblija. Ako hoces zivot bez parazita – treba da UMREŠ SEBI…


Nema boljeg “protivotrova” za parazite od smrti tj. od krsta. To je ono “Ako ko hoće za mnom ići, neka se odrekne sebe, i uzme krst svoj i ide za mnom.” ;”Ko se ne odrekne majke ili oca , nije mene dostojan” ili ponajvise ono “Ko hoće da sačuva svoj život izgubiće ga, a ko izgubi svoj život radi mene , pronaći će ga”.

A šta znači uzeti svoj krst? Isus je dao primer ovoga. U Getsimanskom vrtu On se molio: “Ne moja volja, nego Tvoja neka bude, Oče” (Luka 22,42). Za Njega je to značilo smrt na Krstu, koliko više za naš grešne. Stoga nositi krst znači umreti sebi, ići Isusovim putem – putem Krsta, putem sluzenja drugima. To znači reći Bogu: “Ne moja volja, nego Tvoja neka bude.”
Dok god u nama ima nesto od nase stare , pale, grešne prirode dotle če se kačiti krvopije. Do god u nama ima nekih problematičnih ambicija, samovolje, neostvarenih prohtjeva, frustriranosti ili kompeleksa, na to će se kačiti paraziti i od toga živjeti dok nam sve zibotne sokove ne popiju i nas ne ubiju.
To je ono sto Isus reče na jednom mjestu : Gdje je lesina tu će se skupljati lešinari

Umiranje sebi, to samoodricanje, to je umiranje naseg ega? To je suprotnost samopotvrđivanju i sebičluku. Ako želimo da živimo, moramo da uvidimo da ne možemo spasiti sami sebe, ni od parazita ni od svojih promašaja. Samo On nas može spasiti i vaskrsnuti nase unistene i pokradene zivote, ali ne može onda biti “po našem” nego moramo dopustiti Hristu da bude “po Njegovom”.



Jer nema boljeg lijeka od parazita u Tijelu Hristovom iliti popularno rečeno energentskh vampira u nasim životima od nase smrti, na Krstu Hristovom. Kao u filmovina strave i uzasa kada vampiri bjeze od krsta. To je ta simbolika.
Deluje paradoksalno ali je sva sustina u tome da će onog časa kada umre tvoj ego i tvoja pala priroda, kada se odrekneš svog samopotvrdjivanja i odlučiš živjeti dugačiji život, sa ispravnim stavom da služiš drugim ljudima svi oni paraziti početi da bježe od tebe ka drugim “domaćinima” jer nemaju na čemu da se hrane.

Protiv onih koji žive OD ljudi (paraziti) samo mogu opstati oni koji žive ZA ljude (domaćini) ! U tome je stvar. Spolja sve izgleda isto, svi ljudi žive za druge, na ovaj ili onaj nacin. Svi nose krst , i bezbiznici i vjernici U čemu je razlika? Pa u tome sto kada se okrenes Bogu i onima na koje te Gospod upućuje , za parazite vise neće biti mjesta. Živjećes za ljude, koji su u stvarnim potrebama a ne za prazite. Neče biti mjesta u tebi na sta bi se kačili i sa čime bi manipulisali. Da oni budu zeleni kao imela dok sa tebe opada lisče.. Samo ono Tijelo Hristovo koje nosi krst, napistaju paraziti i srebroljubci
Ovo nije samo za Crkvu (a jest ponajvise) vec cu otići dalje, ovo je za cijelo drustvo i drzavu. Uzimanje krsta tj.služenje drugima / narodu je jedini lijek i protiv korupcije i parazitske birokratske administracije. Krst drzavnih sluzbenika koji se moderno zove borba protiv korupcije i pravna država je u sustini onaj “etički kodeks državnih službenika”. No nema drugog nacina za napredak, osim sveopsteg okretanja Bogu i umiranje svojim sitnosopstvenickim interesima i kratkorocnih koristima radi istine i vjecne pravde. Na svim nivoima. Varaju se svi koji zamisljaju željene promjene u drustvu, u crkvi i u državi, a sami ostaju nepromjenjeni, varaju i manipulisu. A ponajvise sebe lazu. Prizeljkiju i zamišljaju život bez tih sitnih i krupnih parazita i krvopija, koji su se zakačili na nase drustveno biće, bune se i pricaju o nepradi, navodno se bore ali sve bez Boga, bez Krsta, bez umiranja i samodricanja..

Evo izbori počinju, ima toliko partija i “antiparazitskih” programa, ali nijesam čuo niti jednog covjeka da upučuje na Boga, na Krst i na Hristov put sluzenja ljudima. 74% je navodno vjernika u Croj Gori, ali suštinski niko Ga ne uzima za ozbiljno , ne vjeruju da On postoji. Njihovi ih životi demantuju u njihovom vjeroispovjedanju.. Zato nema od toga nista posebnog, novog. Uzalud je, samo se čini da ima volje i htjenja da se kaze NE parazitima , ali slaba ja vajda ako nema Duha Svetoga. Rijec bez sile Duha je nemocna da se odupre. Sto kaze Pavle ” u meni ima htjenja ali ne i moci da se oduprem grijehu”. Bez duhovne revolucije i probudjenja, bez cjelokupnog prosvećenja i posvecenja sve ce se vrtiti u krug u nasim zivotima, u nasim porodicama u našem drustvu. Parazita ce i salje biti koliko hoces, jer ce dolaziti novi domačini kojima ce za njihovo samopotvrdjivanje i ambicije uvjek trebati parazita, nekog da ih maze, da im tetoše, da ih glasa itd Sve do tada će trajati njihova bolesna kohabitacija.

Zato, nema mnogo savjeta i pomoći ovima sto se zale na sve ovo, pricaju o nepravdi i kako su iskoristeni ali nikako ne zele da se ouste Bogu i umru sebi.. Neka nastave da idu svojim putevima, ka svojim snovima i ambicijama, svojim načinima i reformama, neka idu socilozima, lajfkoucima i psiholozima u pokusajima da tabletama, terapijama i senasama , ako je ikako moguće, o(p)stanu živi , ali živi-mrtvaci. Biće samo nove lešine kojima če se iznova hraniti lešinari u ovom sveopstem parazitskom mrcvarenju , u stalnima nepravdama, niskim strastima, podmetacinama, klackalicama uzimala-davala, dok ih toksini gorcine i samopravednosti potpuno ne zatruju, da im se um ne smraci i pohule na svoj zivot i na Boga koji navodno sve to dozvoljava.. Samo zato sto nijesu htjeli umrijeti, nijesu imali vjere za samoodricanje da bi živjeli Bogu, da puste takav život “zrtve” iz svojih ruku u Njegove , moćne, sveznajuće , koji je vec umro za njih i umjesto njih. Da ih vodi i izbavi, od parazita.