понедељак, 12. септембар 2016.

BIJ IZGUBLJENE BITKE

"Možda najvažnija životna lekcija koju sam nauočio zadnjih godina , u svojoj zreloj zivotnoj dobi, je kako biti izgubljene bitke. To je nesto slično onoj mudroj izreci, koja je dugov visila negdje na mom profilu "Uspjeh je kad ides iz neuspjeha u neuspjeh a ne gubis entuzijazam". Slično ali nije isto, kasnije ču objasniti. Ali da se vratimo za kratko na izreku, jer to je svakako nesto sto mora svako da nauci na putu uspjeha. To je ono sto je Michael Jordan kaže: "Promašio sam više od 9000 šuteva u karijeri. Izgubio sam više od 300 puta. 26 puta su mi suigrači povjerili zadnji šut koji sam promašio. Nisam uspijevao opet i opet i opet. I zbog toga sam na kraju i uspio. "

Kada čovjek cini ono u sta duboko vjeruje onda se mora učiti istrajnosti, neodustajanju, podnositi nesupjehe i padove, smatrati ga samo kao predah do pravog uspjeha. Svaki pad je lekcija, iskustvo, kako se ne treba raditi. I onda novo ustajanje, novi pokusaj. Kazes sebi, nema odustajanja, snagom volje, disciplinom i predanošću ides i nastavljss svoju borbu do uspjeha. Jer izgubljene bitke ne smiju biti samo sticanje iskustva, pusto učenje životnih  lekcija i novih stvari, one nam moraju postati nova motivacija. To je pravi entuzijazam, tada njihov učinak biva maksimalan. Ali to boli. To zastrasuje, sama pomisao da opet mozemo iskusti poraz je vrlo teska rabota, ali upravo zato "izgubljene bitke " ne moraju biti izgubljene, jer uvjek uz njih nesto dobijes. Naravno akonse boris. Svake nove borbe poslije izgubljene bitke moraju započinjati novim entuzijazmom, novom energijom i strašću, jer nakon njih pravac našega života ima mogućnost ići drugim smjerom, a ne se samo vrtjeti u krug. No o tome ne odlučuju okolnosti i porazi, to odlučujemo mi sami,  svojom voljnom odlukom - ne odustajem! I to sam davno nekako ukapirao, jos od mladosti sam imao taj pozitivni tvrdoglavi stav da se borim i istrajavam kad mi je tesko.
A ovo cete čuti na nekim boljim kirsevima menadzmenta , tipa, 7 koraka do uspjeha i procitati u raznim magazinima pozitivne psihologije.
A život koji sam živio je bio nesto sasvim drugacije. I kada bih istrajavao u borbama koje su bile moje za koje sam vjerovao da ih trebam biti, i kada bih dao ono najbolje od sebe, bio pozrtvovan i fer , lojalan i stručan, sa puno elana i posvecenosti radio, rezultat je bio ispod svakog mog očekivanja. Šlag bi pokuoio neko drugi, kitili bi se tvojim perjem dok bi ti dobijao samo mrvice sa toga stola... To ne bio sve samo ne uspjeh.
Shvatiš , da život nije košarka, niti si ti Michael Jordan. Da je on jedan u milion takvih igrača, gemije, virtuoz i da je on eksces u ovom svijetu a ne pravilo. Onaj izuzetak koji potvrdjuje pravilo. Jer mi živimo živote ne u nekoj NBA ligi, nego ovdje na Balkanu, gdje nema jasnih pravila, gdje se  pravila igra mijenjaju u sred utakmice. Gdje je sudija često samo igrač protivničke ekipe, da su neki pod dopingom bez sankcija , dok ti igraš bez dva igrača koja su nepravedno izbačena iz igre. I to sve na gostujučem terenu, gdje su tribine ispunjene njihovim navijačima, koji te često pljuju i vrijedjaju, a tvouj stranu drže malobroni, pa i oni odlaze jer ne mogu da gledaju sve to. Boli. Boli nepravda vise nego sav gore pomenuti bol poraza.
I sve sto sam.oduvjek znao, bilo mi je beskorisno, činilo me jos vise zbunjenim i frustriranim. Sve sto sam znao je da ljutito pokazem na nepravdu, koju sam trpao u sebe i da okrenem ledja, otresem prah sa svojim nogu i da se pokupim u sred te nepravedne utakmice - eto vam je pa se igrajte do mile volje , ali ja necu u tome da ucestvujem.
Znao bih cesto da se molim u tim trenucima, tacnije da borim u sebi , u svok bijesu i ocaju.. O cemu se radi, kako je moguce da mi se sve ovo desava. Gdje je Boze ono "Iz pobjede u pobjedu, iz slave u slavu!". Ko se ovdje sa nama igra, nesposobni i neznaveni, bezicni i drski, oholo namjestaju i dobijaju utakmice nasih zivota. I sto je jos poganije, bivalo je da su nam pripisivani porazi i koji nijesu nasi, kao ono kad uhvate jednog dzeparosa pa mu pripisu svih 20 kradja koje nijesu bile rijesene. Dok stvarni krivci , mogu samo da se smjese i slikezu ramenima "Ah sto ces, nije se snasa'.. I uoravo takvi stoje na pobjednickim postoljima i dobijaju medalje. A mi izasli sa terena , ponizeni i uvrijedjeni, pokusavas da se pozalis ili opravdas ali vec te ne slusaju. Svako se okrece pobjedniku, jer smo svi nauceni da obozavamo pobjednike i da biramo njihova drustva.
I dok bi se sve u meni komesalo.i kiptilo Bog mi je lagano bez ikakve tenzije, pred ocima odmotao fillm mojih "poraza" i pokazao mi jedan dublji značaj "izgibljenih bitaka" koje sam borio. Dok sam ja samo razmisljao o rezultatu i dodjeli medalja, smatrao to kao mjerilom usojeha on mi je pokazao sliku Njegovog rasoetog Sina i kao da sam mogao cuti: "Mislis li zaista da je On gubitnik. Sta je tvoje mjerilo uspjeha?". Poazivao mi je slike i stvarme ljudi koje nijesam odmah spazio u svim tim mojim utakmicama. To pokazivanje je   trajalo mjesecima pa i godinama. I postalo mi je jasno nekoliko stvari.
1. Vidio sam neslavne zavrsetke nekih koji su bili na postoljima i primali medalje. Kako su propali i kako su dozivili mnogo gore poraze u nekim utakmicama "visih" liga.
2.Vidio sam da kada se zbore svi moji "porazi" veci su i impresivniji od vecine "uspjeha" onih "uspjesjih" koje sam vidjao oko sebe. Ne znam.kako, ali kada se sve zbrojalo ja sam bio u plusu..
3. Pokazao mi je neka lica iz mojega tima i nekoliko lica iz publike. Koji su me pomno posmatrala i pratila u svim tim mojim "umaprijed izgubljenim bitkama" kako sam medju njima dobio prave prijatelje, sa kojima imam iskrene odnose bez ikakvih koristi , vec iz uzajamne ljubavi i postovanja..
Kao da sam mogao cuti dvije fundamentalne stvari, i to kroz dva pitanja: "Koliko puta si pokusavao da sa ljudima podjelis svoju vjeru i da svjedocis za Mene? Zar nije mnogo puta, zar nijesu godine u pitanju? Sada si mogao da shvatis, kao sto je Moj Sin znao, da su tvoje postene i poztvovame borbe u tim namjestenim i unaprijed izgubljenim borbama bile najbolje svjedocanstvo tvoje vjere i tvojega karaktera. Tvoji porazi su bili silnija.potvrda Moga postojanja u tvojem zivotu, nego sve tvoje pobjede sa kojima si se hvalio i meni navodbo davao slavu. Tvoje "izgubljene bitke" su bile one najbolje bitke tvojega zivota u kojima si postao pobjednik. Jer si ostao vjeran sebi, jer se nijesi odrekao Mene, nijesi posegnuo za istim sredstvima, prevarama, manipulacijama i ko zna cime da se suprostavis ociglednoj nepravdi. To sto nijesi pozelio pobjedu i uspjeh vise nego Mene je bila tvoja najveca pobjeda za koju Ja znam u tvome zivotu. Kako ne razumjes jos vazniju stvar, da si bio okruzen oblakom nevidljivih svjedoka i velikim brojem poblike koja je sve vidjela, koju nijesi sablaznio. Naprotiv, ociglednost nepravde je najbolja potvrda da sam Ja ziv, ziv u tvome srcu i da si mi odan.. To nijedna pobjeda ne bi uspjela da progovori. Zato je i nekoliko ljudi pocelo da vjeruje u Mene. Ne u tebe? Prvi out sam postao vidljiv , jer su me do tada zakrili bili tvoji uspjesi, priznanja i sposobnosti.
I onda mi je pokazao sve one izgubljene bitke koje danas bijem i onda mi je rekao. "Ko kaze da su ove bitke izgubljene? Ljudi? Tvoji protivnici? Oklonosti? Ti? Ko ti rece da su izgubljene? Ko te slaga? Samo ja odlucujem i odredjem ishode bitaka svoje djece. Ja sam Sudija nad svim sudijama koji zele da sviraju kraj. Niko nema pravo da zavrsi ovu bitku bez mene, osim tebe. Otkud ti pravo da napistas teren usred nepravedne borbe. Da se ljutis, da vices, da se predajes, gnijevis i prkosno odlazis prije kraja. Nije kraj dok ne bude kraj i dok ja ne sviram kraj. Bitka jos traje, na tebi nije da jadikujes , da glumis Kalimeru sa pricom o nefer zivotu i namjestanjima.. Narocito ne da razmisljas o rezultatu, o medaljama i slavi koja izmice i koji drugi zadobijanu, tonje ono sto te ometa vise nego tvij suoarnim. Tvoje je da ucinis ono sto treba da.se ucini, ucinis sve sto je do tebe i das najbolje od sebe, zbog svoje savjesti, zbog Mene, zbog tvoje djece, tvoje zene, zbog tvojih saigraca, zbog onih koji stoje na tribinama i koji te gledaju. Jer dok igras fer, do tada postije utakmice, postoji smisao i nada, postoji ta kosarka ili sta vec. Sve dok postoji neko koji igra svoju igru zivota, posteno i hrabro, dok god ostaje vjeran svojim izboria i svojim snovima,  do tada postoji ovaj svijet postoji covjecanstvo, u kome si ti vec pobjednik u svim ovim "izgubljenim bitkama". Igraj je do kraja , pa ako i zavrsis na krstu poraza i srama znaj da nije kraj, da postiji nada i smisao za one koji dolaze na teren iza tebe, a ispred tebe je slava, jer poslije svakog crnog petka ,dolazi nedjelja vaskrsenja. Tamo ces vec razumjeti sve ovo o cemu ti danas pricam. Nema izgubljenih bitaka ima samo onih koje biješ i koje ne biješ."