Mnogo se piše i zna o ljubavi, ali ipak i dalje ostaje tajna - kako ona da se ostvari u nasim zivotima, kako da se nadje ta srodna duša i da se desi susret, muškarca i žene.. Veliki car Solomon, od Boga nagrađen nevjerovatnom mudrošću koji je znao odgovore na sva pitanja, priznao je svom narodu da četiri stvari ipak nije mogao da razumije: "Put zmije po kamenu, put broda po moru, put orla na nebu i put muškarca prema ženi."
Postoje znaci te nevidjive putanje po kamenu, po moru i nebu koje izmiču i najpažljivijim posmatračima.. Neki putevi promisli, slobode i slucaja koji izmicu nasem oku i razumu ali ne i cistom srcu koje ga moze naslutiti i osjetiti... Tajnim stazama ljubavi mnogi pokusavaju da hodaju.. Ali samo neki nalaze srodnu dušu a mnogi nikad... Zasto?
Teško je to reći. Znam samo da dva su velika neprijatelja ljubavi na tom putu- strah i laz... Strah pomucuje razum i zaslepljuje tragaoca a laž ga gura u ništavilo i bezličnost... Tako da se u sveopstem vakumu i tami ovoga svijeta te dvije duse zbog lazi ili straha ne mogu osjetiti i spaziti ocima srca. Mimoilaze se.. Jer navukli su koprenu moci, pohlepe i strasti, koja ih saobrazava sa ovim svijetom i oni zauvjek ostaju sakriveni i izgubljeni u sumama istih silueta. Duse koje tragaju, zbog straha i lazi, lutaju, posrcu, gube se i nestaju.. Ostaju same..
Samo se heroji mogu vidjeti u sveopstojoj tami, mogu osjetiti na veliku daljinu sklonište i ognjište one druge duše... Taj plamen grije kao one logorske vatre nomada koji cekaju zoru da bi krenuli dalje, svijetle kao baklje velike noćne hajke za otetom zdrebicom.. Da bi osvjetlili staze u noći..
A taj put je kao neka gravitaciona slia duse, one zvjezdane niti koje drze kosmos na okupu.. To je onaj zov bezdam sto drugi bezdan doziva.. Ona cista glad i neutaziva zedj koja se samo jednim moze utoliti iza time traga do očaja i nazad.
Sve u ljubavi je spolja nemoguce, neukrotivo i neosvojivo, ali ne za jednog, onog koji je spreman platitu cijenu, podnijeti sramotu, pokazati sve svoje rane i zivjeti za nju , pa i umrijeti....
Ove staze se otkrivaju samo korak po korak, i to hrabrim ratnicima svjetla..Koji se bore odvazno i hrabro.. U duhu i istini..Kojima je srce kao buktinja ali usne slatke kao med, pogled bistar kao planinski potok i jezik ostar kao dvosjekli mac.. Onima koji smiju pogledati neprijatelju u lice, iskreze strahu u sebi i obmani oko sebe .. Njima se dižu magle i otvaraju putevi u šumi stranputica.. Jer samo pred znancem ili žestokim osvajačem dižu se kapije ili padaju zidine .. Dok oni koji žele da budu kao neki drugi i koji sakrivaju svoje pravo lice zauvjek ostaju stranci, a oni nesigurni i slabi , sa mačem u koricama, ostaju izvan zidina nepovjerenje i ravnodusnosti..
Pa ipak , staze muskarca prema zeni, sa sve druge, ostaju kao tragovi u pjesku, do prvog vjetra, gube se i nestaju.. Da tajna ostane tajna, sakrivena i zakljucana za svakog osim za sljedeceg pravog muskarca koji traga za svojom zenom!
Postoje znaci te nevidjive putanje po kamenu, po moru i nebu koje izmiču i najpažljivijim posmatračima.. Neki putevi promisli, slobode i slucaja koji izmicu nasem oku i razumu ali ne i cistom srcu koje ga moze naslutiti i osjetiti... Tajnim stazama ljubavi mnogi pokusavaju da hodaju.. Ali samo neki nalaze srodnu dušu a mnogi nikad... Zasto?
Teško je to reći. Znam samo da dva su velika neprijatelja ljubavi na tom putu- strah i laz... Strah pomucuje razum i zaslepljuje tragaoca a laž ga gura u ništavilo i bezličnost... Tako da se u sveopstem vakumu i tami ovoga svijeta te dvije duse zbog lazi ili straha ne mogu osjetiti i spaziti ocima srca. Mimoilaze se.. Jer navukli su koprenu moci, pohlepe i strasti, koja ih saobrazava sa ovim svijetom i oni zauvjek ostaju sakriveni i izgubljeni u sumama istih silueta. Duse koje tragaju, zbog straha i lazi, lutaju, posrcu, gube se i nestaju.. Ostaju same..
Samo se heroji mogu vidjeti u sveopstojoj tami, mogu osjetiti na veliku daljinu sklonište i ognjište one druge duše... Taj plamen grije kao one logorske vatre nomada koji cekaju zoru da bi krenuli dalje, svijetle kao baklje velike noćne hajke za otetom zdrebicom.. Da bi osvjetlili staze u noći..
A taj put je kao neka gravitaciona slia duse, one zvjezdane niti koje drze kosmos na okupu.. To je onaj zov bezdam sto drugi bezdan doziva.. Ona cista glad i neutaziva zedj koja se samo jednim moze utoliti iza time traga do očaja i nazad.
Sve u ljubavi je spolja nemoguce, neukrotivo i neosvojivo, ali ne za jednog, onog koji je spreman platitu cijenu, podnijeti sramotu, pokazati sve svoje rane i zivjeti za nju , pa i umrijeti....
Ove staze se otkrivaju samo korak po korak, i to hrabrim ratnicima svjetla..Koji se bore odvazno i hrabro.. U duhu i istini..Kojima je srce kao buktinja ali usne slatke kao med, pogled bistar kao planinski potok i jezik ostar kao dvosjekli mac.. Onima koji smiju pogledati neprijatelju u lice, iskreze strahu u sebi i obmani oko sebe .. Njima se dižu magle i otvaraju putevi u šumi stranputica.. Jer samo pred znancem ili žestokim osvajačem dižu se kapije ili padaju zidine .. Dok oni koji žele da budu kao neki drugi i koji sakrivaju svoje pravo lice zauvjek ostaju stranci, a oni nesigurni i slabi , sa mačem u koricama, ostaju izvan zidina nepovjerenje i ravnodusnosti..
Pa ipak , staze muskarca prema zeni, sa sve druge, ostaju kao tragovi u pjesku, do prvog vjetra, gube se i nestaju.. Da tajna ostane tajna, sakrivena i zakljucana za svakog osim za sljedeceg pravog muskarca koji traga za svojom zenom!
Коментари
Постави коментар