NE PRAVDAJ SE
Ne pravdaj se jer je bespotrebno pravdati se onima koji te znaju i koji ti vjeruju , a uzaludno onim drugima koji te ne znaju ili ne vjeruju, čak je kontraproduktivno, jer jos manje ce ti vjerovati.
Bolje se izvini i priznaj ako si pogriješio, ali se ne pravdaj, jer onda uskaces sebi u usta i ne vrijedi mnogo tvoje izvinjenje, Vrijedja malo inteligenciju, jer kao da tim pravdanjem hoces da negiras svoje izvinjenje i svoju kivicu. Narocuto nemoj da se pravdas, ako hoces da na druge upires prstom, da tudjim grijehom pokrivas svoj. A ako mislis da za nesto i nijesi kriv, sto se onda izvinjavas za to. I nije kurtuazno a mozes i lako tim pravdanjem da zapocnes svadju i uvrijedis onog kome si krenuo da se objasnjavas..
Primjetio sam, a znam dosta i po sebi, pravdaju se narocito dvije vrste ljudi - nesigurni i podlaci.. Nesigrini se pravdaju kad kane da urade nesto sto je dobro i u sta vjeruju, ali se boje posljedica ili zelei drugi u tome da ih prihvate i podrze, a podli kada kane da urade nesto sebicno i lose i za sta znaju da je pogresno ali to zele da prikriju.
Pošten covjek nema razloga da se nekome pravda, A mudro bi bilo da se dobro razmisli prije nego se nesto zeli uraditi , jer slaba je svakom vajda od nasih pravdanja ako smo umisljeno ili nehotice nesto pogrijesili i nekog povrijedili... Posteno je zato priznati i preuzeti odgovornost za ucinjeno i stojati iza onoga sto govorimo, radimo i odlucujemo, a ne pravdati se.
Ma sta uradio, ispavno ili lose, uzaludni su svi bili dani pravdanja kojim si "pripremao" svoje bliznje, niti ce te zbog njih prihvati niti podrzati, vec iskljucivo zbog rezultata koji si postigao. Voljece i divice se pobjednicima , porazenih ce se stidjeti.. Ako si pobjednik, nece ti mnogo znaciti divljenje ako si porazen zadrzi bar to samopostovanje.
Ako postujes sebe onda ce te i drugi postovati, neces se pravdati, ko razumije znace, za one druge je svejedno..
A stalno pravdanje ne samo da govori o necijoj hronicnoj nesigurnosti i manjku samopostovanja, vec je i znak drugima da ti ne mogu mnogo vjerovati, ako ni sam sebi ne vjerujes, kako ce te drugi slijediti i podrzati?
Zato ne pravdaj se! Narocito ne onom koji te voli, koji ti je vec oprostio i pokazao milost, jer ima li sta ogavnije od pravdanja onom koji prelazi preko tvojega grijeha.. Bolje cuti! Zar ne pise
"Neka tvoje da bude da i tvoje ne bude ne, sve preko toga od djavola je."
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар