Na Badnji dan tužbalica za Crnogorce , kao lajtmotiv za pisanje knjige PNEUMA
(Po motivu Jeremija 23.glava)
O stado malo
Napušteno
što Gorom lutaš obezglavljeno
Šibali te i gonili tudji seljani
A tvoji te ne tražili i ne nahodili
Onima si nešto tudje i bahato
A svojima bezvredno i sramotno
Jedni te niječe
Drugi te gniječe
O stado malo
Uplašeno i gladno
Eno tvoje livade drugi gaze
Torove burdaju i pale
I ne mare
Sa djavolima igraju po njima
I ne pitaju
Šta bi dušo moja pojela
Čime bi se napila i okrijepila
Gdje bi se sakrila i umirila
O stado malo
Izgubljeno i strano
Tvoji pastiri eno sebe hrane
I od tebe sebe brane
Palice su u oružje prekovali
Da se dobro biju
Ali neke svoje bitke
Svoja pojila i staje
A tebi daleke i tudje
No se tvojim imenom hvale
I tvoju platu unaprijed troše
Najeli se i opili
Pa te zaboravili i napustili
O stado malo
Jagnje moje nježno
Bezrogato i slabo
Iznemoglo i jadno
Sad i tebe dijele
Na mršave i debele
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар