Svako ko dodje u situaciju da odgovara na elementarno pitanje "Sta se to desava kod vas u Crnoj Gori po pitanju pravoslavlja", već nakon prve rečenice doći će u ozbiljan problem da objasni sav paradoks postojećeg stanja, a kamo li da ponudi bilo kakvo rjesenje..
Rješenje se ne nudi niko, naročito oni koji su pozvani da govore o crkvenom pitanju u Crnoj Gori.. Svako samo drži neku svoju stranu, nudi partikulatna rjesenja, poluistine i polurješenje.. Svakako svi trde da govore istinu i to u Bozje ime, medjutim kao što kaze Protagora "Ono što čovjek naziva istinom, uvijek je samo njegova istina..."
Čak i zakonodavac je postao svjestan ovoga, vidjeli smo , kada je nakon decenija odugovlačenja izašao sa nekim rješenjima, na šta je naišao.. Već pri prvoj radnoj verziji zakona, udario u zid paradoksa i nemogućnosti.. Tako da i danas poslije 40 godina, nemamo zakon o vjerskim zajednicama, tacnije zakon o vjerskim slobodama kako je nazvan, srećno ili nesrećno , vidjećemo poslije oktobarskih izbora, kada i ako se ponovo otvori pitanje usvajanja istog.
Mislim da ni ova studija , nece otici mnogo dalje od postojećeg paradoksa.. osim što će ga možda u najvećem stepenu razibličiti, pokazati ga sudu javnosti ali i savjesti.. Račenajući da veoma često kada se problem sagleda u svoj svojoj potpunosti, drugim riječima kada se dijagnoza uspostavi, nekako rješenja sama od sebe dolaze ili problem i nije zapravo problem već odredjen izazov koji čeka da se da njim suočimo i borimo.. Ostavljajući vremenu, ja bih rekao Bogu , da on providi izbavljenje..
Ako koji su to problemi i paradoksi? Pa osnovni i suštnski problem je pitanje koje mnogi postavljaju da li crkva vrši misiju u Crnoj Goru koju joj je Hrist dao ili se bavi nečim drugim.. Pravoslavlju i hrišćanstvu u Crnoj Gori je danas, možda više nego ikad, potrebna reforma. Sveobuhvatna, duboka, korenita. Ono je ispolitizovano, okoštalo, bez dovoljnog potencijala da hrišćansku vjeru postavi u savremeni kontekst i približi ga modernom čovjeku, običnom čovjeku koji scakodnevno se rve sa svojim porodičnim problemima, računima i nezaposljenošću..Imamo situaciju da baš u vrijeme najvećih naučnih dostignuća, epohalnih umjeničkih djela na svakom koraku imamo svepriautnu destruktivnosti i propast u koju nas neumitno gura ljudska sujeta i pohlepa.. A hrišćanstvo u Crnoj Gori je zaostalo, retrogradno i mitsko izgubilo korak sa čovečanstvom i realnim životom i izazovima..
Na sve to imamo paradoksnalnu situaciju da na sceni imamo dvije nacionalne pravoslavne crkve koje se više bave sobom i nekim ideološkim prepucavanjima, ostavljajući ne znamo kome svoju spasonosnu misiju.. Ostavljajuci prostor za razne sekte i pokrete koji ce iskoristiti taj prazan prostor i "nahraniti" one koji su gladni Boga i duhovnosti.. Jer svaki covjek treba Boga, Bog je najdublja ljudska potreba, pa ako Crkva Hristova ne dijeli ono sto je" primila zabadava", ako ne dijeli taj "hljeb koji je sišao sa neba", ne propovjeda Riječ Božiju i ne širi Carstvo Nebesko, vec afirmišen neka svoja ljudska carstva, onda ce svakako to neko drugi ucijiti, vukovi u jagnjecoj kozi, koji napadaju iz stada one slabe i nemocne ovce koje posustaju i padaju..
Iz ovog suštinskog apsurda, nastaju i svi ostali paradoksi kojima ćemo se pojedinačno baviti u nastavku ove studije..
Коментари
Постави коментар