Da li si glumac, saznaces tek kad ostanes bez svih glavnih i sporednih uloga, bez svjetala, bez bine i podignute zavjese, pa cak i bez publike, aplauza i cijelog pozorišta.. ako u toj samoći i tisini u svom srcu znas da si glumac , onda si taj koji si oduvijek trebao stajati na daskama koje zivot znače i koji ce iznova moci stati na tu veliku pozornicu i igrati, ovaj put ni zbog koga drugog, već zbog sebe i onoga sto gori u tvom srcu.. tvoja igra je tvoj zivot, tvoj zivot ono sto jesi.. dok se zavjesa ne spusti.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар