Пређи на главни садржај

Višak hljeba se ubuđa..

"Višak hljeba se ubuđa.."

"Čovjek od iskona zna da sam ne može da riješi svoje probleme."

"Dubina nesreća nije samo u tome što ljudi lažu, odbijaju i negiraju istinu kad im ne ide u prilog i kad je suprotna njihovim (materijalnim) INTERESima, već i zato što gube INTERSovanje za bilo kakvo saznanje i otkrivanje istine ako nemaju taj kratkoročni vidljivi (materijalni) INTERES... Pa zauvijek ostaju zaglupljeni zaslijepljeni robovi svojih (materijalnih) INTERESa... A zašto je nesreća? Pa zato što iza tih INTERESa stoje neki drugi ljudi koji tako gospodare njihovim sudbinama, a oni kao magare neprekidno jure od batine prema šargarepi.."

"U životu ponekad kao sa lošim kolima , kad neće drugačije, upali na guranje.."

"Umor i fizička isrpljenosti često je uzrok duševnih problema, depresije i psihičkih bolesti ali i obrnuto, psihička oterećenost i emocionalna iscrplenost vodi ka fizičkim slabostima i bolestima tijela.. Jer čovjek je i tijelo i duša i duh... kad se naruši taj unutrašnji sklad i zapostavi bar i jedan dio tog složenog i osjetljivog sistema osjetiće posljedice i na sve ostale oblasti našeg života.."

"Stres je više kao dim ili onaj ugarak koji ostaje kada naš EGO sagorjeva u vatrama nekih ambicija, očekivanja i želja za dokazivanjem... Što u krajnjem nije ni loše i što mora svako da prodje.. Kada nestane "materijala za sagorjevanje" nestaće i tih nemirnih vatri, a onda nestati i stresa.."

"Strah od bola nas drži podalje od najboljih stvari koje nam život može dati.."

"Ne razlikuju se robovi i slobodni ljudi po poslušnosti, jer i jedni i drugi se znaju pokoriti, ali ovi prvi zato što moraju a drugi zato što to žele.."

"Najveći trijumf laži nije u tome da ljudi povjeruju u nju, već kada stvori takvu konfuziju da se ništa više ne može razaznati, pa se i u istinu počne sumnjati i odbacivati je kao da je ona laž..."

"Mnogo zavisi od stava našeg srca, ako vjerujemo da nešto možemo spremni smo i za nepojmljive napore i podvige, ali i obrnuto kada smo beznadežni ili se osjećamo nemoćno i najmanji napor ili slučajna prepreka nas baca u očaj i čini da odustajemo.."

"Teško onom ko svoju istinu gradi na selektivnom sjećanju i neselektivnom poricanju.."

"Bog nije ova agresija i vulgarna buka, On jeste svakako Svemoćni Svedržitelj pa ipak je izabrao stanovati u treptaju, šaptaju i mekom dodiru.. On je ona Nježna Golubica, koja prhne krilima i odleti svaki put kad neko pokuša da je grubo zgrabi da bi se njome hvalio.. On je Duh umiljatog Jagnjeta, Mirisni Dah, Svježi proljećni Povjetarac koji je davno prohujao i nikad neće imati dio sa ovim vukovima u jagnjećoj koži.."

"Istorija nas uči da svako direktno i uporno uplitanje crkve u državnu politiku prije ili kasnije završi gubltkom dijela njene imovine, koja joj je, ruku na srce, i davala osjećaj moći i motiv da krene u takvo arbitriranje..."

"Život će te iznova dovesti u situaciju da prodješ lekciju koju nijesi "položio"."

"Sačuvaj vatru srcu da ti je ljudi ne ugase."

"Analizirajte i savjetujte se ali kad donesete odluku više ne tražite tuđa mišljeñja.."

"Zapanjujuće koliko ljudi žele da nameću svoju volju, da ih se posluša poštopoto i da bude po njihovom.. i nije važno što je to loše nekad i pogubno i za njih i za one od kojih se to zahtjeva, nije bitno "Samo ti poslušaj"..
Ne znam, valjda ih to uspokojava, vraća osjećaj izgubljene kontrole i nekog samopoštovanja i važnosti, što li... Kao da je to važnije od istine ili razuma .. "Samo ti poslušaj .. i sve je dobro.."
A onda se mole "Oče NAŠ neka bude VOLJA TVOJA!""

"Nemoguće je da te neko (za)voli ako ti sam sebe ne voliš.."

"Samoljubac nekako uvjek izabere pogrešnu - gubitničku stranu zbog svog sebičluka. Jer egoizam pomućuje percepciju čovjeku i zamka mu je, koju sam sebi podmeće.."

"Kad počneš da analiziraš i prosuđuješ svoj ili tuđi život, tog momenta izlaziš iz samog životnog toka, kao kada bi izašao iz rijeke i počeo da je slikaš.. Dobro je vidjeti sliku ali slika nije rijeka, to je neki momenat, statika a rijeka je već otiče dalje, život je dinamika, neuhvatljiva..
Pa ako nije ni ono što si uspio da vidiš i oslikaš koliko je tek manje nešto što bi želio ili misliš da bi trebalo da bude... Pa si nezadovoljan i uznemiren.... Zato ipak kažem sebi živi život pošteno prema sebi i iskreno iz srca, dan po dan, a manje mozgaj, analiziraj i planiraj..."

"

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski