Nekako nesvjesno imao sam parbu sa Gospodom.. To neko unutrašnje rvanje sa svojim uvjerenjima.. Gdje su Gospode svi oni projekti i poslovne ideje koje su kao buktinja gorjele u meni, ciji sam uspjeh i plod mogao da vidim pred ocima, za koje niko nije nasao sluha ni razumijevanja.. Koliko bacenog i ispustenog zivota, energije i prilika.. Kao da me gospod ne razumije..
Čudno je to kod nas ljudi... koliko je hiljada samo radnih mjesta "abortirano" jer neko nije umio da prepozna i podrži pregaoce i njihove planove .. ugasili te vatre .. pa sad na zgarištu stoje i jedni i drugi nezadovoljni.. Nije samo to, nego se sjetim koliko sam samo sjajnih misli i otkrivenja imao, ili se samo to meni tako cinili.. Ushićen spremao govore, pisao i dijelio.. Mislio kako cunda sve odusevim i da ce naici na prihvatanje i pohvale.. Kao ona domaćica koja se tako dugo mučila oko ručka, a onda na taj rucak nijesu dosli koje je ocekivala, a neki koji su dosli nijesu bili ni gladni bas mnogo.. Onako, da se domacica ne naljuti..
Pa i kad je stizala pohvala ona je daleko bila od onog sto je bilo u dusi dok se sve to stvaralo i pripremalo.. Kao u onim nesrecnim i neuzvaracenim ljubavima u kojima se ona jaka i sjajna osjećanja guše, saplicu i ne uspijevaju pretočiti u rijeci ili odnos, a ako i uspiju ne nadju pravog odjeka u onome drugome, već neku mnogo hladniju verziju svega, ravnodušnost, nerazumjevanje , pa cak mali sazaljivi prezir ..
Sta je sa svime time Gospode.. Gdje nestade i zašto propade sve.. Je li to bilo lažno, jesu li to bile nase maštarije i neozbiljno sanjarenje i zanos.. Zašto sve to tako završi, a znamo i vidimo da ti isti koji sve to prezrese i odbacise i dalje traze srecu i istinu, dobre prilike i poslove, idealne parove i partnere.. Sve ono sto smo im mi nudili.. Zašto nam nijesu vjerovali, zašto nam nijesu dali priliku ili poklonili povjerenje..
i... ne čuh nista, nikakav odgovor.. Samo se sjetih onih rijeci iz Svetoga Pisma.. "EH koliko sam puta htio da vas sakupim kao kokoska piliće pod svoj skut, slao sam vam moje proroke i sluge a vi ste ih sve pobili.. pa sam vam na kraju poslao i Svoga Jedinog Sina, i njega ste prezreli, odbacili, ponizili i ubili.." ..
I jasno mi postade , kao dan, znao je On to sve vrlo dobro, ali ja nijesam znao, nije trebalo sve vrijeme da mene Gospod razumije već ja Njega, napokon..
Čudno je to kod nas ljudi... koliko je hiljada samo radnih mjesta "abortirano" jer neko nije umio da prepozna i podrži pregaoce i njihove planove .. ugasili te vatre .. pa sad na zgarištu stoje i jedni i drugi nezadovoljni.. Nije samo to, nego se sjetim koliko sam samo sjajnih misli i otkrivenja imao, ili se samo to meni tako cinili.. Ushićen spremao govore, pisao i dijelio.. Mislio kako cunda sve odusevim i da ce naici na prihvatanje i pohvale.. Kao ona domaćica koja se tako dugo mučila oko ručka, a onda na taj rucak nijesu dosli koje je ocekivala, a neki koji su dosli nijesu bili ni gladni bas mnogo.. Onako, da se domacica ne naljuti..
Pa i kad je stizala pohvala ona je daleko bila od onog sto je bilo u dusi dok se sve to stvaralo i pripremalo.. Kao u onim nesrecnim i neuzvaracenim ljubavima u kojima se ona jaka i sjajna osjećanja guše, saplicu i ne uspijevaju pretočiti u rijeci ili odnos, a ako i uspiju ne nadju pravog odjeka u onome drugome, već neku mnogo hladniju verziju svega, ravnodušnost, nerazumjevanje , pa cak mali sazaljivi prezir ..
Sta je sa svime time Gospode.. Gdje nestade i zašto propade sve.. Je li to bilo lažno, jesu li to bile nase maštarije i neozbiljno sanjarenje i zanos.. Zašto sve to tako završi, a znamo i vidimo da ti isti koji sve to prezrese i odbacise i dalje traze srecu i istinu, dobre prilike i poslove, idealne parove i partnere.. Sve ono sto smo im mi nudili.. Zašto nam nijesu vjerovali, zašto nam nijesu dali priliku ili poklonili povjerenje..
i... ne čuh nista, nikakav odgovor.. Samo se sjetih onih rijeci iz Svetoga Pisma.. "EH koliko sam puta htio da vas sakupim kao kokoska piliće pod svoj skut, slao sam vam moje proroke i sluge a vi ste ih sve pobili.. pa sam vam na kraju poslao i Svoga Jedinog Sina, i njega ste prezreli, odbacili, ponizili i ubili.." ..
I jasno mi postade , kao dan, znao je On to sve vrlo dobro, ali ja nijesam znao, nije trebalo sve vrijeme da mene Gospod razumije već ja Njega, napokon..
Коментари
Постави коментар