Пређи на главни садржај

DUHOVNE ISKRE: Mir u duši


"Postoji jedan siguran vodič kroz život.. MIR U DUŠi ... Ono što te unespokojava i što ti krade mir to sigurno nije dobar izbor, ma koliko razum drugačije govorio.."

"Ima li šta gore i tragičnije od čovjeka koji učini dobro djelo nekome pa se onda stalno žali, čangriza i kaje godinama.."

"Nema ništa teže nego sijati u sušnoj i gladnoj godini, odreci se u vjeri trenutnog obroka i to sjeme baciti pod zemlju, sve na račun očekivanja budućih dobara i prinosa.. Ali nema ničeg ni potrebnijeg ni blagoslovljenijeg u takvim teškim vremenima .."

"Rješenja su uvjek vrlo jednostavna, realna i logična ali to shvate i znaju samo pobjednici kad uspjeh ostvare."

"Nevolja je što pogrešne odluke, postupci i grijesi ne tangiraju samo onog koji ih čini već što ostavljaju posljedice , često i trajne, na njegove bližnje i ljude koji ih okružuju.. pa nevini stradaju."

"Dobro je po malo sumnjati u stvarnost a više vjerovati u Riječ Božiju."

"Vidio sam danas sliku "lažnog sunca" iznad Herceg Novog.. Vrlo interesantan optički fenomen! Ima fantasticne simbolike. Kao nekakav znak.. Nije lose se katkad preispitati da se i mi nijesmo okrenuli ka "lažnim suncima".. Da vidimo šta je temelj našeg pouzdanja u životu, na čiju se snagu i silu oslanjamo da će nam pomoci, griju li nasa srca prava ili lazna sunca i ko su nasi autoriteti koje slušamo.. Nista nije slucajno u prirodi ."

"Ne kapiram ovu poplavu "nezainteresovanosti za tudje mišljenje".. Naravno, mene zanima šta drugi misle, oduvjek, ali ne vidim zašto je to problem da živim po svojim uverenjima i "ostanem svoj" kako to kažu."

"Iskustvo nije uvijek pozitivna stvar i prednost."

"Istina je da je u vjeri, miru, rodosti i ljubavi Carstvo Nebesko, ali kroz dvoje vatrenih vrata moraš proći da bi stiglao na to Nebo. Prva, kada odbaciš ovaj svijet zbog Boga i druga, mnogo bolnija, kada te taj isti svijet odbaci zbog onog u šta vjeruješ.. Ako prođeš kroz obije ove vatre odbačenosti a ne izgubiš radost, ljubav, vjeru i mir kupio si ulaznicu za Raj."

"Proćitah skoro naslov nekog teksta poznatog mislioca. a kojeg ne mogu da se sjetim ... ali me je misao žacnula u srce pa je pominjem ovih dana.. Otprilike ide ovako:.Sta čovjek može više da trazi od zivota osim da ostane vjeran svojim uvjerenjima da moze da radi ono sto ga ispunjava i da ne zavisi od volje niti jednog čovjeka.."

"Čekamo svi ali nije svako čekanje isto.. ko čeka na ljude možda i dočeka ono što je htio, neku pomoć i podršku ali tek kad mu više nije ni potrebna, pa ni važna i kada već može sam.. A ko čeka na Boga ne dobije možda tačno to što je htio i kad je htio, ali dobije tačno ono što mu je potrebno i u pravo vrijeme kad mu je trebalo..."

"Sve vise mi postaje jasna ova uzajamnost.. Zelis da služis Bogu a On te uputi da služiš ljudima.. Kažeš Mu da ga voliš a On te pita o ljubavi prema bližnjem.. Kazes imas vjeru u Boga a On te pita za izgubljenu vjeru u ljude itd itd Jer to je ona priča o Krstu. Sastavljen je ne samo od vertikale već i od horizontale.. tamo na mjestu gdje se ove dvije dimenzije sijeku e tamo je volja Bozja za nase zivote. Sve ostalo je vjerski fanatizam i elitizam.. Ne može biti nešto dobro za.tvoga Boga što nije dobro za svakog pojedinog čovjeka oko tebe.. Nema ispravnog odnosa sa Bogom tamo gdje se prekidaju odnosi sa ljudima i obrnuto ne možes imati ispravan stav prema svijetu koji te okružuje ako najprije njesi izgradio svoje vertikale tj. pomirio se sa Bogom.."

"Razmišljam ovih dana o izjavi jedna žene koja se bori za lica sa hendikepom: "oni su umrli jer nijesu znali svoja prava"... I to je istina kroz cijelu istoriju.. Biblija uči da onaj koji nema znanje o svom duhovnom nasljedstvu gine i koji nema otkrivenje o svom identitetu slabi i nestaje... Hrišćanstvo je oduvijek bilo iskonski poziv na otkrivenje ko smo, odakle smo i kuda idemo.. Nažalost mnogi i dalje žive kao ono " ružno pače " ubijeni u pojam, odbačeni i prezreni, bez znanja da su zapravo oni predivni labudovi u Božjim očima za koje On ima svoje jato i bolju perspektivu.."

"Neodlučnost i promišljenosti su potpuno različita svijeta i dva kvalitativno različita stava.. Iako spolja možda izgledaju slično razlika je unutra u nama, u srcu tj. karakteru čovjeka.. Neodlučnost je uvjek greška, jer se lako prepoznaje pa šalje poruku i daje odgovor (uglavnom negativan) iako do odluke i odgovora nije ni došlo.. A kada i dodje ljudima je poslije i svejedno kad se ovaj na kraju i odluči .. Pa pretrpi dupli promašaj.. Promaši vrijeme i cilj... A nije tako kod promišljenosti, tu je skoro uvjek jasno da ispred sebe imate čovjeka koji tačno zna šta hoće iako ne vidite nikakvu aktivnost.. I to se najbolje potvrdi kada krene odlučna akcija.. Uspjeh je skoro garantovan, jer je pogodjeno i vrijeme i cilj."

"Ima dobre simbolike u onim stripovima u kojima glavni JUNACI imaju sposobnst DA VIDE KROZ ZIDOVE.."

"Ima jedno "sljepilo" koje se dešava pomnim pismatračima.. Udubiš se, gledaš, paziš, posmatraš i onda najednom više ništa ne vidiš, ništa ne razaznaješ i što je najgore ništa ne razumiješ.."

"Borci borilačkih sportova mogu da potvde da kad u borbi ispucaš onaj svoj najjači udarac, onaj učinjen iz petnih žila i iz sve snage a promašiš, to može da te košta cijelog meča.. Istrošiš se više nego 10 sličnih udaraca koje pogode cilj.. padneš psihički i nastupa rezignacija, postaješ laka meta.."

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski